Teatro del Silenzio, jedinstveni koncertni događaj koji se svake godine održava u toskanskom gradiću Lajatico, rodnom mjestu Andrea Bocellija, proslavio je ove godine svoju jubilarnu 20. obljetnicu. Među publikom koja je stigla iz svih dijelova svijeta, našao se i domaći pjevač Jacques Houdek, koji je ovaj glazbeni spektakl opisao kao jedno od najposebnijih iskustava u životu.
- Zamislite koncert koji počinje uz zalazak sunca. Orkestar fantastičan, zvuk savršen, a scenografija... priroda sama. Nema kulisa – sve oko vas je pozornica. U toj atmosferi, glazba nije samo zvuk, već emocija koja vas preplavi - rekao nam je Houdek.
Iako je koncert nakratko prekinula kiša, čarolija večeri nije nestala. Dapače, kišne kapi dale su dodatnu dimenziju, onima koji su došli otvorena srca, a među njima je i Jacques.
- Atmosfera je bila drugačija od svega što sam dosad doživio. Ljudi iz cijelog svijeta došli su zbog glazbe, zbog njega. Kad se okupe oni koji u nešto vjeruju, onda ta energija postaje još jača - dodao je pjevač.
No zabava nakon koncerta dogodila spontano i neplanirano. Zbog organizacije koncerta, posjetitelji su morali pješice do autobusa koji ih je vraćao do parkinga.
- U jednom trenutku, jedan me gospodin trknuo i rekao: ‘Kanta, kanta!’ kao – pjevaj! Pitao sam ga kako zna da ja pjevam, valjda zbog moje figure? - uz smijeh nam priča Jacques.
Nakon nekoliko trenutaka, tišina. I tada, a cappella izvedba Santa Lucia.
- Mobiteli su se počeli paliti, ljudi su snimali, pljeskali. Toliko oduševljenja, toliko emocije... Nastavili smo s Parlami d’amore, Mariù, a dok smo se vozili u busu, pjevao sam još nekoliko arija. Bilo je veselo, radosno, duhovito, netko je čak predložio da budem gost sljedeće godine - kazao nam je Jacques.
Jacques, koji se posljednjih godina intenzivno usavršava u klasičnom pjevanju u Italiji, ističe kako su mu najveći uzori tenori poput Beniamina Giglija, Pavarottija i Di Stefana, dok Bocellija vidi kao posve drugačiji glasovni i tehnički svemir, ali s golemim poštovanjem.
- Razlike među pjevačima su ono što ovu umjetnost čini zanimljivom. Divim se njegovoj karijeri i predanosti. A njegova interpretacija... mislim da njegova sljepoća unosi jednu posebnu unutarnju dubinu koju nitko drugi nema - navodi nam Jacques.
Posebno ga se dojmio i kratak susret s Bocellijevom suprugom i poslovnom partnericom, Veronicom Berti Bocelli, koja ih je srdačno pozdravila i zahvalila na dolasku.
- Rekla je da im te večeri treba puno pozitivne energije. Možda samo usputna rečenica, ali ostala mi je u glavi... jer upravo to se i dogodilo, večer ispunjena emocijama, glazbom i ljudima koji su došli iz ljubavi - objasnio je pjevač.
Za kraj, Jacques priznaje: 'U Hrvatskoj pjevam toliko dugo da se to već podrazumijeva. A ovdje, gdje nitko ne zna tko sam - doživim reakcije koje me pogode ravno u srce. I to mi je potvrda da sam na dobrom putu. Nadam se vlastitim nastupima u tom klasičnom duhu – radim na tome. Bit ćete pravovremeno obaviješteni'.