Novi dvodijelni dokumentarac Netflixa 'aka Charlie Sheen' obećava intiman i necenzuriran pogled na život jedne od najkontroverznijih holivudskih zvijezda. Kroz gotovo tri sata, redatelj Andrew Renzi vodi nas na putovanje kroz meteorski uspon, spektakularan pad i trenutni, osmogodišnji period trijeznosti Charlieja Sheena.
Iako nudi dosad neviđen pristup glavnom akteru i njegovom unutarnjem krugu, film ostavlja gledatelja s podijeljenim osjećajima – je li ovo iskrena ispovijest čovjeka koji traži iskupljenje ili samo još jedan vješto režiran nastup u sklopu "turneje iskupljenja"?
Ipak, ispod površine te naizgled brutalne iskrenosti, kritičari poput onih iz The Guardiana primijetili su zabrinjavajući nedostatak istinskog pokajanja. Dok Sheen odaje počast strpljenju svoje obitelji, rijetko se osjeća stvarna težina boli koju je nanio drugima.
Redatelj mu daje gotovo potpunu kontrolu nad narativom, nježno prelazeći preko najtežih optužbi za obiteljsko nasilje i ugrožavanje partnerica. Gledatelj se ne može oteti dojmu da, iako je Sheen prestao s konzumacijom droga, i dalje je ovisan o jednoj stvari – publici.
Jedna od najvećih mana dokumentarca je njegova struktura. Podijeljen u dva dijela od po 90 minuta, film djeluje i predugo i nedovoljno detaljno. Kako primjećuje kritičarka za Variety, bolji izbor bio bi ili sažeti igrani film ili detaljnija serija koja ne bi preskakala ključne dijelove njegove karijere, poput serije Anger Management ili pomirenja s producentom Chuckom Lorreom. Ovako, gledanje postaje iscrpljujuće, poput promatranja iste prometne nesreće koja se iznova ponavlja.
Snaga filma leži u sugovornicima koji su pristali sudjelovati. Bivše supruge Denise Richards i Brooke Mueller govore bolno iskreno o kaosu koji su proživjele.
Ipak, najveći utjecaj imaju oni koji šute. Odsutnost oca Martina Sheena i brata Emilija Esteveza ostavlja ogromnu prazninu. Iako redatelj objašnjava da su htjeli sinu i bratu prepustiti prostor da ispriča svoju priču, njihov izostanak čini portret obitelji nepotpunim, a priču o transgeneracijskoj traumi i utjecaju slave nedorečenom.
Dokumentarac je najviše medijske pažnje privukao "otkrićem" da je Sheen, na vrhuncu ovisnosti o cracku, imao seksualne odnose s muškarcima. Međutim, kako mnogi recenzenti ističu, ta činjenica u 2025. godini nosi daleko veću težinu za samog Sheena nego za publiku. Način na koji redatelj "čisti sobu" od snimateljske ekipe kako bi Sheen mogao podijeliti ovu intimu djeluje gotovo performativno, naglašavajući koliko je glumcu i dalje stalo do javne percepcije.
Na kraju, "aka Charlie Sheen" je fascinantan, ali frustrirajući projekt. To je portret čovjeka koji je preživio pakao koji je sam stvorio, ali koji možda još uvijek nije u potpunosti shvatio cijenu tog preživljavanja za sve oko sebe. Film uspijeva prikazati kaos, ali ne uspijeva proniknuti u njegovo srce. Ostaje dojam da smo svjedočili još jednoj dobroj predstavi, ali da se prava istina i dalje skriva negdje iza zavjese.