U zagrebačkoj dvorani Vatroslava Lisinskog, gdje je Matija Dedić toliko puta sjedio za klavirom, u četvrtak su se okupili ljudi koji su ga voljeli, kroz glazbu, život, tišinu između nota. Tuga, suze, jecaji, slomljena obitelj... Još jedan težak oproštaj.
- Govorim iz glave i duše, a moram paziti da se ne raspadnem. Imao sam dilemu govoriti o Matiji kao čovjeku ili glazbeniku, ali to je neodjeljivo. Kao i glas njegove majke Gabi i riječ njegova oca Arsena, pričati o Matiji kao pijanistu nije dovoljno jer on je bio pjesnik i to je toliko očigledno i toliko nam je pred očima, a ne vidimo - rekao je Dedićev prijatelj i kolega Zlatan Stipišić Gibonni u emotivnom govoru.
Dodaje kako su puno surađivali, putovali... Teme su, kako je to bilo s Matijom, bile glazba i košarka. I na posebnome mjestu njegova kći Lu, "osjetili" smo to i sami. Kako nam je rekao Silvestar Dragoje Šomi iz Neki to vole vruće, "kad bi Matija svirao, to kao da je bila Božja čestica". Tako je bilo i kad bi Matija pričao o svojoj Lu.
- Dončić, LeBron, doigravanje, prvenstvo. I obavezno Lu, svakih deset minuta. Nema prijatelja s kojim sam više pričao o djeci nego s Matijom - dodao je Gibonni.
Iz velike je glazbene obitelji potekao, najveće. Majka Gabi i otac Arsen. Neki su mislili da je Matiji zbog toga sve lakše...
- Ne budalite, rekao bih na takve komentare, ispod velikoga stabla velika je sjena. Matija je ravnopravan trio obitelji Dedić. Moja vjera mi govori da crna zemlja nije kraj, već plavo nebo. Matija, veselim se što ćemo se opet sresti - rekao je u emotivnom oproštaju od prijatelja i kolege Gibonni.
Tereza Kesovija nije mogla suspregnuti suze. Arsena je poznavala od studentskih dana, poslije prijateljevala s obitelji, Gabi joj je jedna od najbližih prijateljica. Tješila ju je, iako je to nemoguće, s Biserkom Petrović, koja zna kakva je to tragedija kad te snađe smrt sina. Ali utjehe nema.
- A što da kažem? Otišao je Matija, bio je veliki. Moja Gabi je neutješna - kroz suze je jedva rekla Tereza.
Posebno je emotivan bio oproštaj od Matije njegove prijateljice iz djetinjstva Olje Runjić. Pričala je o Šibeniku, Hvaru, školovanju, njihovu odrastanju, gdje su jedno drugom uvijek bili podrška.
- Zvao si me iz New Yorka na onkološki odjel, svako jutro, bez iznimke. Ti meni: 'Samo ozdravi mi ti', a ja tebi: 'Pamtim samo sretne dane'. I kako ću sad bez tebe pred Gabi stati? Kad je Arsen umro, ti se mene tješio, a ja sam bila bez riječi - od plača isprekidanim glasom govorila je Olja Runjić pa nastavila:
- A kad se rodila Lu, samo si javio: 'Marina i Lu su dobro, ja sam izvan sebe'. Sjećam se kad je krenula u školu, još dugo si je pazio da joj nešto ne bude, mi smo ti se smijali, tebi nije smetalo. Ne brini sad, čuvat ćemo ti Lu.
Osim obitelji i prijatelja, od velikoga glazbenika oprostili su se i kolege Nina Badrić, Jasna Zlokić, Tereza Kesovija, Drago Diklić, Husein Hasanefendić, Mladen Bodalec...