Gospon Fulir, Ana, Mina i Franjo nikad nisu izgledali bolje nakon što je ove godine potpuno završena digitalizacija i restauracija filmskog klasika ‘Tko pjeva zlo ne misli’. Film Kreše Golika sada je oslobođen ogrebotina, kemijskih oštećenja i zvučnih smetnji, a njegova prepoznatljiva koloristička toplina vraćena je što bliže izvornom izgledu iz 1970. godine. A kadrovi koje možete vidjeti u nastavku izgledaju drastično bolje od verzija filma koju svi imamo u sjećanju.
POGLEDAJTE OBNOVLJENE KADROVE
Proces obnove filma započeo je još 2021. godine kada je Hrvatska kinoteka Hrvatskog državnog arhiva digitalizirala originalni negativ i tonski negativ filma u sklopu europskog projekta Sezona klasičnih filmova, uz potporu programa Kreativna Europa - MEDIA. Iste godine digitalna verzija prikazana je u kinima diljem Hrvatske povodom Svjetskog dana audiovizualne baštine, a 2022. i na Brijunima u sklopu Pula Film Festivala.
No, prava obnova uslijedila je tek 2024., kada su digitalizirani izvornici ušli u redovni godišnji program restauracije Hrvatske kinoteke. Zahvaljujući sredstvima HAVC-a i Grada Zagreba, omogućeno je digitalno uklanjanje mehaničkih oštećenja, sanacija kemijskih promjena na slici i zvuku te detaljna kolor korekcija. Posao je završen ove godine u zagrebačkom studiju Ater d.o.o., u 2K rezoluciji.
- Digitalizacija i restauracija provedene su kroz dva odvojena programa, s razmakom od tri godine - objašnjava nam Vjeran Pavlinić iz Hrvatskog državnog arhiva. Sama digitalna restauracija dugometražnog filma u prosjeku traje oko tri mjeseca, no vremenski razmaci često ovise o financiranju i stanju materijala, pojašnjava Pavlinić.
Mnoge zanima zašto ovaj film nisu obnovili u puno boljoj u 4K rezoluciji. Odgovor je vrlo pragmatičan.
- U vrijeme pokretanja projekta u Hrvatskoj nije postojao 4K filmski skener. Korišten je 2K skener izvođača radova, a Hrvatska kinoteka vlastiti 4K skener nabavila je tek 2022. godine. Do tada su svi hrvatski filmovi restaurirani u 2K rezoluciji - rekao nam je Pavlinić. No ističe kako publika u praksi teško može uočiti razliku.
- Rezolucija 35-milimetarskih kino-kopija iz vremena analogne projekcije okvirno odgovara današnjem 2K formatu, a razliku između 2K i 4K na velikom platnu teško primjećuju i profesionalci - ističe.
Najzahtjevniji dio obnove samog filma bila je rekonstrukcija izvorne slike i zvuka.
- Kod filma Tko pjeva zlo ne misli posebno je zahtjevna bila korekcija boja, kako bismo što vjernije rekonstruirali originalni izgled filma, ali i restauracija zvuka iz oštećenih i tehnički problematičnih tonskih izvornika - ističe Pavlinić.
Novi strojevi danas ubrzavaju proces digitalizacije, no restauracija i dalje traži vrijeme.
- Skener koji je Hrvatska kinoteka nabavila svakako je povećao brzinu i kvalitetu digitalizacije, ali brzina restauracije pojedinog filma ponajviše ovisi o stanju izvornog materijala i stručnosti ljudi koji na njemu rade - objašnjava.
Hoće li obnovljeni filmovi imati stalno mjesto za prikazivanje? Pavlinić kaže da ga već imaju te da se restaurirani filmovi već prikazuju u zagrebačkim kinima Tuškanac i Kinoteka s kojima godinama surađuju.
- Vlastita dvorana bila bi prednost, ali puno veći problem u Hrvatskoj je i dalje neriješeno pitanje prava prikazivanja filmske baštine - dodaje Pavlinić.
- Pitanje prava zahtijeva promjenu legislative, a trenutni pravni okvir ne dopušta nam objavljivanje svojih izdanja (poput BluRaya op.a.). U mnogim bivšim socijalističkim zemljama vlasništvo nad filmovima snimljenim do 1990. prebačeno je na državne arhive ili filmske centre, što se kod nas još nije dogodilo - rekao je Pavlinić i dodao da bi uz samo osamostaljenje Kinoteke rješavanje ovih pitanja bilo ključno za veću dostupnost baštinskog filma .
U planu obnova 20 filmova
Hrvatska je dosad obnovila 38 filmova, a programom financiranja Hrvatske kinoteke do 2028. godine osigurali su novac da se udvostruči tempo digitalne obnove filmske baštine pa je tako u planu obnova 18 dugometražnih filmova i desetak kratkometražnih. Među njima su i filmovi na zapaljivom, nitratnom filmu u produkciji Škole narodnog zdravlja iz 30-ih godina, koji su djelomično i obnovljeni, a u planu je i ispis nekih filmova na novu filmsku traku.
Iako su restaurirali 38 filmova, brojevi su ipak puno bolji za hrvatski film. Pavlinić pojašnjava da su prije obnove digitalizirali preko 100 dugometražnih i nekoliko stotina kratkometražnih filmova, pri čemu se digitalizira najbolja postojeća kopija i filmovi odmah postaju dostupni za prikazivanje.
A u planu je i osamostaljenje Kinoteke koja je u sklopu Hrvatskog državnog arhiva te osiguranje kinodvorane s oko 70 sjedala.
A kako se odlučuje koji film ide sljedeći na obnovu?
- Ne odlučuje samo jedno mjerilo. Gledamo tehničko stanje vrpci, povijesnu i umjetničku vrijednost filma, ali i potrebu da se određeni naslovi ponovno približe publici ili iznova vrednuju - zaključuje Pavlinić.
Tako su u procesu obnove ili su završeni ove godine "Sinji galeb" (1953.) Branka Bauera, "Skopje 63" (1964.) Veljka Bulajića, "Rondo" (1966.) Zvonimira Berkovića, "Za sreću je potrebno troje" (1985.) Rajka Grlića, "Slučajni život" (1969.) Ante Peterlića, te "Akcija Stadion" Dušana Vukotića (1977.) koji se upravo restaurira.