Ni ne sjeća kada je pjevao u Lisinskom prije prošlogodišnjeg velikog povratka. Džo Maračić Maki (82) u zagrebačkoj je koncertnoj dvorani pjevao, prebire po sjećanjima i kaže 1978. ili 1979.. Sve do prošle godine, kada je rasprodao dvoranu, pa to ponovio početkom 2025.
- Sretan sam i pomalo iznenađen, što su se na prošlogodišnjim koncertima okupili i mladi i stari. Uz publiku koju sam očekivao i koja je odrastala uz moje hitove, najveću emociju izazvali su mladi ljudi, koji se nisu ni rodili kada sam ja bio na vrhuncu karijere, a vidjelo se koliko uživaju na koncertu - rekao je Maki, najavivši koncert 31. siječnja 2026. godine u Lisinskom u organizaciji Radija Kaj.
Ja sam jednostavan i iskren čovjek i kod mene, što se tiče nastupa nema iznenađenja, te će publika, kao i svaki put moći uživati mojim hitovima, poput 'Da l' se sjetiš nekad mene", 'Doviđenja', 'Srce ti je kamen', 'Halo srce', 'Da li si me voljela' i druge, priča Džo Maračić Maki.
Često je ovih godina nastupao u Sloveniji, a prije ovih zagrebačkih nastupa još će jednom "skočit" do Amerike, nastupa na dočeku Nove godine. Na Floridi, koja mu je dom posljednjih desetljeća, veseli se ponovno "čekirati" stanje aviona, drugog kojeg je kao vješti mehaničar, sam napravio i kojeg planira prodati, budući da se uskoro planira za stalno vratiti u Hrvatsku.
- Sretan sam što s vama mogu podijeliti informaciju da sam prije nešto više od mjesec dana, dobio hrvatsko državljanstvo, koje iako sam rođen na Krku, kao emigrant iz bivše Jugoslavije nisam imao. U Hrvatskoj sam nedavno kupio i automobil, tako da u punom smislu riječi mogu uživati - rekao je i nastavio:
- Na iznenađenje mnogih, ne vidim se u rodnom primorskom kraju, već u Hrvatskom zagorju, uz koje me posljednjih godina veže lijepa ljubavna priča s jednom Gordanom, kojoj sam i posvetio svoju posljednju pjesmu.
U Americi je poznat i kao Mac Miller, no, velika je šansa sad da će Josip, kako mu je pravo ime dobiti još jedan nadimak.
- Zagorci su me odlično prihvatili i tu se osjećam kao svoj na svome i odsad me možete zvati Joža.
Josip Maračić rođen je u Kornića na Krku. Tu je, na "zlatnom otoku" priča, otkrio ljubav prema glazbi, a harmoniku je, dar njegova djeda, počeo svirati kada je imao samo pet godina. Na Krku je Maki živio do svoje sedme godine, kada su roditelji odlučili sreću potražiti u Americi, no on im se pridružio tek pet godina kasnije jer je na putu, veli u šali, "malo zapeo u Italiji".
- Čekajući papire za Ameriku godinama sam živio u Italiji kod prijatelja i rodbine. Neko vrijeme sam stanovao i kod časnih sestara u Rimu. Prve dvije godine u Rimu je bilo dobro; a poslije u Anconi loše, tamo su nas tukli, loša je bila hrana, bili smo gladni. Bilo jako teško, a samoga su me stavili na brod jedne u veljače, sjećam se kako je bilo veliko nevrijeme, jedva smo preživjeli. Patio sam, tukli su nas, nije mi bilo nimalo lako - rekao nam je Maki.
Kao tinejdžer, nastupao je s grupom Dalmatinski biseri nakon toga je počeo pratiti Terezu Kesoviju, Mišu Kovača, Ivicu Šerfezija i ostale popularne pjevače na njihovim nastupima po Americi.
- Svirao sam vikendima, preko tjedna sam tada radio u banci, a sve se promijenilo kada sam na jednoj turneji po Americi i Kanadi pratio grupu Pro Arte. Na tim svirkama sprijateljio sam se s Đorđem Novkovićem, koji me počeo nagovarati da dođem doma i tu pokušam napraviti glazbenu karijeru - priča Maki koji u suradnji s Novkovićem sredinom sedamdesetih snima svoj prvi singl. Tijekom karijere je, osim s Novkovićem, Maki radio i s Kemalom Montenom, Mariom Mihaljevićem...
Poslije muzike, druga strast mu je avijacija. Kako kaže, s 20 godina se "bojao da nikad", ali u 50. se sve "poremetilo".
- Rekao sam si sada ili nikada. Uzelo mi je tri godine da položim,, a u 54. sam napokon uspio položiti. Uvijek sam gradio sam svoje avione, elektronika mi je išla, pa sam si rekao, idem onda probat i avion. Prije toga sam se izvježbao na automobilima, a skoro devet godina mi je trebalo za prvi dvosjed. Uspio dobiti i pečat od države da se može s njim letjeti - rekao je Maki pa nastavio:
- Iz New Yorka do Floride mi je najduži put koji sam letio, a inače ne volim letove koji traju više od sat vremena. Iz New Yorka se spustio i natankati gorivo, ukupno je to trajalo više od šest sati. Malo me je bilo strah, iako jako pazim kada letim i oblake izbjegavam. Gore vam je strah i adrenalin. Pazim i zbog obitelji, imam četvero djece. I da ne zaboravim, tu je i pas, on ide kad može sa mnom, iako se sakrio iza gdje je prostor za prtljagu.
Jedan je uspješno prodao, onda je kupio novi avion i počeo gr graditi. Došao je iz Italije, sve je išlo dobro, ima i registarski broj.
- Skoro ga je zadnji uragan uništio, vjetar ga digao, pomaknuo se oko tri, četiri metra u stranu. Bio sam ovdje za nekoliko uragana, ali moja je kuća betonska pa sve izdrži - završio je pjevač.