To je to što me zanima!

Boris Novković: Drhtao sam od ponosa dok sam pjevao očeve pjesme u slavnom Abbey Roadu

Najveće zvijezde naše estrade snimaju pjesme u slavnom studiju Abbey Road u čast velikog skladatelja Đorđa Novkovića. Među njima je i njegov sin Boris
Vidi originalni članak

Jake su emocije. Kad vidite samo koliko turista ima ispred tog slavnog studija, Abbey Roada, shvatite da je to nešto posebno. A onda, dok oni prelaze onu slavnu zebru, ja ulazim unutra. To je neopisivo, ispričao nam je Boris Novković dojmove s nedavnog snimanja u slavnom londonskom studiju.

MAESTRO ANDREJ BAŠA Sjećanje na prvi hrvatski nastup na Eurosongu: Đorđe se bojao aviona, do Irske je išao vlakom

Riječ je o projektu u kojem Croatia Records snima deset pjesama Đorđa Novkovića, a sve se snima u Abbey Roadu i to s čuvenim London Philharmonic Orchestra.

- Malo je reći, ono kad ti se ostvare snovi. Posjetiti hram glazbe, studio gdje su Beatlesi snimili svoje najznačajnije albume, studio gdje su gotovo sve svjetske zvijezde snimale i snimaju dan danas, to je već za mene bilo ostvarenje sna, ali da ću snimati vokal tamo i da ću surađivati sa čuvenim London Philharmonic Orchestra, nisam mogao zamisliti niti u najluđem snu - opisao je sam Boris nakon snimanja.

On je samo jedan od glazbenika koji sudjeluju u ovom sjajnom projektu. Deset pjesama, 'Zora je', 'Nada', 'Stari Pjer', 'Žuta ruža', 'Takav je život', 'Virujen u te', 'Ostala si uvijek ista', 'Prva noć sa njom', 'Južnjaci' i 'Ako me ostaviš' izvest će Neda Ukraden, Gabi Novak, Severina, Mia Dimšić, Željko Bebek, Mišo Kovač, Zdravko Čolić, Petar Grašo, Vlado Kalember i Boris Novković.

- Na ovu genijalnu ideju došao je gospodin Želimir Babogredac, predsjednik uprave, čime je odana posebna čast mom pokojnom ocu Đorđu, jednom od najvećih skladatelja zabavne glazbe ovih prostora i šire. ​Na albumu se nalazi 10 Đorđevih pjesama u suradnji s London Royal Philharmonic Orchestrom i dirigentom Steveom Sidwellom, koji je surađivao s imenima od Robbieja Williamsa do glazbe na filmu Bohemian Rhapsody. Pjesme interpretiraju legendarni izvođači s kojima je Đorđe većinom surađivao - riječi su ponosno Borisa Novkovića.

Kako nam je ispričao Želimir Babogredac, nakon njegova snimanja, orkestar mu je aplaudirao.

- Imao sam veliku tremu pred njih izaći, čak sam i pitao nije li to malo trivijalno, to da ja izlazim i pozdravljam. Možda bi oni željeli ići kući, gotov je termin snimanja. Ali ne, samo daj, dogovoreno je da izađeš, govorili su mi. I izašao sam s dirigentom. Očekivao sam pomalo reakcije u stilu 'što će nas ovaj gnjaviti', ali bilo je tako lijepih emocija da je teško opisati. Ljudi su se istinski raznježili, predstavili me kao sina autora glazbe koju su snimali - rekao nam je Boris pa nastavio:

- Rekao sam im da je njihova sjajna izvedba učinila da zrače pjesme još većim sjajem. Zahvalio se u ime Croatia Recordsa i obitelji. Sve se skupilo tada, sjećanja na mog Đorđa su navrla, a znam koliko bi mu ovo značilo. Drhtao sam, borio se da ne zaplačem, bilo je teško. I na kraju taj veliki aplauz.

Ispričao je potom kako je do svega i došlo. Priznaje da je isprva bio skeptik, sve to mu je zvučalo nevjerojatno. No, Želimir Babogredac nije se šalio.

- Čujte, Abbey Road. U prvi mah sam bio šokiran, mislio sam da je to neka šala, pa onda još svirati s Royal Philharmonic Orchestrom... Znao sam da mnoge Đorđeve pjesme imaju prefiks svjetske. Iako su neki kritičari smatrali da imaju samo ovaj regionalni, s Balkana. No, ja znam da je on prilagođavao neke stvari, a znao sam i da je jako 'naslušan' onoga što je volio, a to puno stranih autora poput Raya Charlesa, Beatlesa, Eaglesa... I sada se u ovom spoju vidi koliko su te pjesme svjetske. A neki su ga napadali da radi banalne i jednostavne stvari. Sad se tek vidi istinska genijalnost tih pjesama. One uopće nisu jednostavne, jako su kompleksne, znao je Đorđe jako dobro što radi - priča nam ponosno Boris.

S tim se slaže i Želimir Babogredac, idejni začetnik cijelog projekta. Prošli tjedan, nakon komemoracije za Gabi Novak, vidjeli smo prvi uradak s albuma pjesmu 'Nada'. I to je sjajno.

- Đorđe je bio moj prijatelj, a u naslijeđe je ostavio jako puno toga i morao sam to napraviti. On je takva veličina da je sve to i zaslužio. Najveći profesionalci su u Royal Philharmonic Orchestru i sad se u njihovoj izvedbi vidi koliko je Novkovićeva glazba svjetska. Pa oni su aplauzom pozdravili Borisa kada su čuli da je sin od Đorđa - rekao nam je Babogredac.

ZLATKO SABOLEK IZ KOPRIVNICE Njegovi tekstovi danas su pravi hitovi: Severini 'Mala je dala', a 'Laku noć, svirači' u gostionici...

A nakon objave "Nade" Gabi Novak emotivnu je objavu na društvene mreže još jednom stavio Boris: '​Iako nismo bili direktni suradnici, nosim Đorđa u venama, u svojoj krvi i neizmjernom ponosu i neizbrisivom sjećanju. Upravo zato sam otpjevao pjesmu 'Takav je život' grupe Pro Arte, prvog benda Đorđa Novkovića. Uz tu pjesmu vežu me sjećanja na djetinjstvo, na period kada sam imao 3-4 godine i obožavao pjevača grupe Vladimira Savčića Čobija. Već tada sam zapjevao s njim popevši se krišom na pozornicu i uzevši mu mikrofon iz ruku na njihovoj svirci 1971. godine, na ljetnoj gaži gdje sam slušao oca i Pro Arte s mamom Ozanom.'

Početaka se prisjetio i u razgovoru s nama. Muzika je oduvijek bila prisutna u njihovu domu, ali Boris je bio i odličan nogometaš.

- Moje djetinjstvo je vezano baš uz Pro Arte, čiju sam pjesmu pjevao, već u tim godinama sam gledao prve idole. Pokojni Čobi mi je bio jako fora, duhovit, idol. Super mi je bilo kada su kod Đorđa vježbali za nastupe, a ja sam sve to gledao, upijao. Jednom su imali svirku na moru, na otvorenom, mama i ja smo gledali, a onda sam odjednom potrčao na binu, uzeo Čobiju mikrofon i do kraja otpjevao pjesmu 'Elena'. Valjda su to bile naznake moje glazbene karijere. Više takvih 'ispada' kao klinac nisam imao - rekao nam je Boris i nastavio:

- Oduvijek su u mom životu bili glazba i lopta, bila je to vječna dilema. Glazbom sam uvijek bio fasciniran, popularni klasici, poput Stonesa, Beatlesa, Dylana... No, ipak sam pohađao klasičnu muzičku školu, pa išao na klavir, a nabijanje lopte ispod prozora od mojih frendova mi je tjeralo suze na oči. Nakon četiri godine mučenja prekinuo sam to i vratio sam se lopti - ispričao je Boris.

Nije se u tim godinama vidio u glazbi, nije želio očevim stopama. Tada je tako mislio. Dinamo i lopta tada su bili jači.

- Kad sam trenirao u Dinamu odlučno sam govorio da nema šanse da ću otići u glazbu, i profesori su me ispitivali hoću li poput oca otići u glazbu. Bio sam uvjeren da neću, ali u 6. ili 7. razredu uzeo sam gitaru u ruke, da budem glavni na školskom tulumu. I ostalo je povijest, odjednom sam prelomio da se želim baviti glazbom, a loptu sam ostavio po strani.

Idi na 24sata

Komentari 5

  • 15.09.2025.

    De ti nastavi tamo gdje ti je caca stao sa onom iz Makarske.

  • ĐontrVolta 15.09.2025.

    Đorđe i Bandić "golden shot" momci...ajde dosta više o tim jebivjetrima

  • ilcommentatore 15.09.2025.

    Nek je Želko poveo i nećakinju, šta ima veze...

Komentiraj...
Vidi sve komentare