Christopher Reeve, glumac čije je ime postalo sinonim za Supermana, bio je mnogo više od lika s plaštem. Njegov život, obilježen vrtoglavim uspjehom, nezamislivom tragedijom i nesalomljivom voljom, inspiracija je koja nadilazi filmsko platno. Devet godina nakon nesreće koja ga je ostavila paraliziranim, Reeve je postao globalni simbol nade, a manje je poznato da je dio svoje inspiracije i mira pronašao upravo u Hrvatskoj.
Put do zvijezda: Kako je stvoren Superman
Rođen u intelektualnoj obitelji, sin pjesnika i profesora, Christopher Reeve od malih je nogu bio predodređen za umjetnost. S kolegom i budućim prijateljem Robinom Williamsom primljen je u prestižnu školu Juilliard, gdje ga je mentor John Houseman savjetovao: "Gospodine Reeve, iznimno je važno da postanete ozbiljan klasični glumac. Osim, naravno, ako vam ne ponude brdo novca da radite nešto drugo."
To "nešto drugo" stiglo je 1977. godine. Kada je Reeve dobio poziv na audiciju za film Superman, suočio se s neodobravanjem. Njegov kolega, glumac William Hurt, optužio ga je da se "prodaje", dok je njegov otac isprva mislio da je dobio ulogu u kazališnoj predstavi Georgea Bernarda Shawa, Čovjek i nadčovjek. U to vrijeme, u eri realističnih drama, uloge superheroja smatrale su se neozbiljnima.
No, redatelj Richard Donner trebao je glumca, a ne samo bodybuildera. Iako su producenti tri puta odbili Reeveov životopis, Donner je inzistirao. Reeve je dobio ulogu i posvetio joj se s klasičnom disciplinom. Prošao je dvomjesečni trening s britanskim prvakom u dizanju utega i dobio 14 kilograma mišića. Njegov pristup dvojnoj ulozi bio je maestralan: stvorio je nespretnog, simpatičnog Clarka Kenta i plemenitog, svemogućeg Supermana, dajući liku iz stripa dotad neviđenu ljudskost i dubinu. Time nije samo postao zvijezda, već je zauvijek definirao kako superheroj treba izgledati i osjećati se na velikom platnu.
Tragedija koja je promijenila sve
Reeve je bio strastveni sportaš. Letio je avionima i jedrilicama, jedrio, skijao i ronio. No, jahanje je postala njegova natjecateljska strast. Dana 27. svibnja 1995. godine, tijekom konjičkog natjecanja u Culpeperu u Virginiji, njegov život se nepovratno promijenio. Njegov konj, Eastern Express, naglo se zaustavio pred jednom preprekom, zbacivši Reevea naprijed. Pao je na glavu, a sila udarca slomila mu je prvi i drugi vratni kralježak.
Ozljeda je bila katastrofalna. Reeve je ostao paraliziran od vrata prema dolje, nesposoban samostalno disati. U trenu, čovjek koji je letio filmskim nebom postao je ovisan o respiratoru i invalidskim kolicima. U bolnici, u početnom šoku i očaju, rekao je svojoj supruzi Dani: "Možda bi me trebali pustiti." Njezin odgovor spasio mu je život. Kroz suze mu je rekla: "Bit ću s tobom do kraja, bez obzira na sve. Ti si i dalje ti. I volim te."
Novi život, nova misija
Te su riječi bile prekretnica. Reeve je odabrao život i borbu. Njegova tragedija postala je njegova nova misija. S Danom je osnovao zakladu Christopher & Dana Reeve, posvećenu istraživanju ozljeda leđne moždine i poboljšanju kvalitete života osoba s invaliditetom. Postao je neumorni aktivist, koristeći svoj glas kako bi lobirao u Kongresu za veća ulaganja u istraživanje matičnih stanica.
"Neki ljudi mogu prihvatiti život s teškim invaliditetom. Ja nisam jedan od njih", izjavio je pred Senatom. Njegova borba nije bila samo osobna; borio se za milijune ljudi bez glasa. Unatoč svemu, nije napustio ni svoju prvu ljubav – glumu. Režirao je nagrađivani film In the Gloaming i glumio u remakeu Hitchcockovog Prozora u dvorište, za što je osvojio nagradu Ceha filmskih glumaca. Svojom nevjerojatnom voljom uspio je postići i djelomičan oporavak, povrativši osjet u dijelovima tijela i sposobnost pomicanja kažiprsta, što su liječnici smatrali čudom.
Superman u Zagrebu: Reeveove hrvatske avanture
Ono što mnogi ne znaju jest da je Christopher Reeve osamdesetih godina dva puta snimao u Hrvatskoj. Godine 1984. u okolici Rijeke snimao je film Avijatičar, gdje je, kao licencirani pilot, sam upravljao starim dvokrilcem u scenama leta.
U Hrvatsku se vratio 1988. kako bi snimio film Veliki bijeg 2, a nekoliko je mjeseci bio smješten u Zagrebu. U intervjuu za domaće medije izrazio je oduševljenje gradom i anonimnošću koju mu je pružao.
- Živjeti na snimanjima između seta i hotelske sobe može biti užasno dosadno. Srećom, Zagreb je divan grad za lutanje - rekao je.
- Hodao sam danas gradom, bio na Trgu Republike i pola sata slušao koncert neke rock-grupe bez ikakvih problema. Za mene je to prekrasna promjena u odnosu na New York - reka je. Posebno ga se dojmilo to što ga nitko nije prepoznao.
Tada je rekao i kako je već prvog dana htio u kinu u Zagrebu pogledati film 'Vještice iz Eastwicka'.
- Nisam imao neki poseban razlog, jednostavno sam želio negdje navečer izaći. Kod kuće se stalno spremam otići u kino, ali mi nikad ne uspijeva. No, na snimanju je to dobar način da prođe večer - priznao je glumac.
U slobodno vrijeme vozio je bicikl po okolici, a supruga Dana posjetila ga je tijekom snimanja. Zajedno su istraživali ljepote Hrvatske i Slovenije, očarani prirodom i romantikom.
Ostavština pravog heroja
Christopher Reeve preminuo je 10. listopada 2004. u 52. godini od zatajenja srca uzrokovanog infekcijom. Svijet je izgubio glumca, ali je dobio heroja čija ostavština nadilazi bilo koju filmsku ulogu. U posljednjih devet godina svog života, kako piše Ability Magazine, Reeve je učinio više za podizanje svijesti o ozljedama leđne moždine nego itko prije njega.
Pojmove poput kvadriplegije i istraživanja matičnih stanica pretvorio je iz medicinskog žargona u temu od nacionalnog značaja. Njegova djeca danas nastavljaju njegov rad kroz zakladu.