Psovke u hrvatskom jeziku nisu samo prostote, nego mali lingvistički performansi. One su ritmične, maštovite i često izgovorene s toliko emocije da više nalikuju poetskoj formi nego vulgarnosti. Od legendarnih dalmatinskih uzvika do kontinentalnih, višeslojnih konstrukcija koje se slažu kao lego-kockice, psovanje kod nas ima funkciju ispušnog ventila, ali i društvenog ljepila – svi razumiju poruku, bez obzira na dijalekt.

Upravo tu specifičnu kulturu jezika prepoznaje film “Sve po spisku”, koji psovku ne koristi samo kao jeftini šok-efekt, nego kao sredstvo karakterizacije i komičnog ritma. Likovi psuju jer ne znaju drugačije izraziti frustraciju, strah ili nježnost, a publika u tim rečenicama prepoznaje vlastitu svakodnevicu. Psovka postaje znak bliskosti: kad netko opsuje pred tobom, znači da se osjeća dovoljno opušteno da skine društvenu masku.

Zanimljivo je kako film povezuje psovanje s temama koje su inače osjetljive – poput različitosti i inkluzije. Umjesto patetike, koristi sirovi govor ulice kako bi pokazao da se empatija ne mora izražavati uglađenim frazama. Nekad je iskreno „sve po spisku“ bliže istini nego deset pristojnih rečenica. Time film razbija stereotip da su psovke nužno znak nekulture; ovdje su one alat za humor, ali i za razumijevanje drugih.

Hrvatska publika posebno reagira na takav pristup jer prepoznaje autentičnost. U vremenu kad se dijalozi često poliraju do sterilnosti, Sve po spisku vraća jezik tamo gdje pripada – u stvarni život. Psovke u filmu nisu tu da vrijeđaju, nego da otvore prostor smijehu i katarzi. One podsjećaju da smo narod koji i najteže emocije zna zapakirati u duhovitu, sočnu rečenicu.

No ono što ovaj film čini posebno privlačnim jest činjenica da publika iz kina izlazi s osjećajem olakšanja – kao nakon dobre, glasne psovke u pravom trenutku. Sve po spisku nije samo komedija, nego i mali društveni ventil: film u kojem se smiješ drugima, ali i sebi.

Ako želite pogledati priču u kojoj ćete prepoznati vlastite rečenice, vlastite živce i vlastiti humor, “Sve po spisku” je film koji se ne gleda tiho. Gleda se s ekipom, uz smijeh i komentare, jer upravo tako i živi.

Film “Sve po spisku” u domaća kina stiže 12. veljače – idealan povod da se nasmijete jeziku koji svi govorimo, ali rijetko vidimo tako iskreno prikazan na velikom platnu.