Tema Notesa su zidane konstrukcije i operka – materijal koji je oblikovao mnoge hrvatske gradove. Gost Koordinacije je izv. prof. dr. sc. Mislav Stepinac, predstojnik Zavoda za konstrukcije na Građevinskom fakultetu u Zagrebu.
Što to zapravo znači kad kažete “zidana konstrukcija”?
Stepinac: Mislim da je najprije potrebno objasniti što znači “konstrukcija”. Ona predstavlja nešto stabilno i mehanički otporno, dakle nešto što nosi cijelu zgradu. To je konstrukcija i ona može biti napravljena od raznih materijala.
E sad, zidane konstrukcije sastoje se od ziđa i kod njih zidani materijal kao glavni nosivi materijal na sebe preuzima sva opterećenja iz prirode. Tako možemo imati omeđeno ziđe u kombinaciji s betonom ili armirano te nearmirano ziđe koje ima funkciju preuzimanja opterećenja od krova do temelja.
U kojim vrstama objekata se zidane konstrukcije i danas pokazuju kao odlično rješenje?
Stepinac: To su primarno obiteljske kuće. Ali nisu rijetki ni manji stambeni objekti poput zgrada s prizemljem i dva kata. Kod potonjeg je najzastupljenija konstrukcija omeđeno ziđe. Kod ostalih, većih zgrada te javnih objekata pojavljuje se ispunsko ziđe. Dakle opeka koja se ne koristi kao nosivi element, nego primjerice kao ispuna betonskim okvirima gdje ona radi pregrade ili je toplinski odnosno zvučno izolira.
Znači ništa bez opeke.
Stepinac: Ništa bez opeke.
Zašto je gradnja opekom tako popularna u Hrvatskoj i koje su njezine prednosti?
Stepinac: Prije svega bih rekao da je takav način gradnje u Hrvatskoj tradicija. A zatim je tu i dostupnost samog materijala što dobrim dijelom možemo zahvaliti upravo tome što se opeka toliko dugo koristi u građevinarstvu. Govoreći o Zagrebu i njegovom Donjem Gradu, sve građevine se zasnivaju na austrougarskom tipu izgradnje koji obiluje opekom.
Prednosti izgradnje opekom su njezina dostupnost i trajnost, ali i energetska te zvučna izolacija. S vremenom su se kroz tehnološki napredak i nove proizvodne procese poboljšala mehanička svojstva samog materijala.
Pretpostavljam da ste imali priliku biti u nekoj od tvornica opeke – što vas se posebno dojmilo?
Stepinac: To su jako optimizirani, sofisticirani te energetski održivi sustavi u kojima je vidljiv moderni tehnološki napredak. Uistinu je zanimljivo vidjeti koliko su procesi u tvornicama opeke optimizirani s ciljem da se na kraju dobije jedan visoko kvalitetan proizvod koji često percipiramo kao jednostavan i običan. Proces proizvodnje opeke je dug, ali optimiziran za svako njezino mehaničko i energetsko svojstvo.
Ajmo sada o projektu ARES – o čemu se zapravo radi? Projekt je pokrenut još prije potresa u Zagrebu…
Stepinac: Riječ je o projektu kojeg smo upravo ove godine priveli kraju. Za one koji ne znaju, projekt se bavi procjenom i obnovom postojećih konstrukcija. Financirala ga je Hrvatska zaklada za znanost. Prijavu sam poslao 2019. što je zanimljivo jer iz ove perspektive ispadamo kao Babe Jage koji su mogli predvidjeti što će se dogoditi svega godinu dana kasnije.
Mi smo naime u tom projektu ciljali na procjenu upravo zidanih starih konstrukcija jer u hrvatskim normama nedostaju informacije o njihovim mehaničkim svojstvima te općenito o ponašanju konstrukcija kroz vrijeme.
Koji su glavni rezultati projekta? Više od 75 posto hrvatskog građevinskog fonda je starije od 75 godina – kako ga možemo sačuvati?
Stepinac: Da, imamo stari fond zgrada. Sad me to sjetilo da sam neki dan dobio poziv na fakultet od jedne gospođe koja je pitala smije li nešto rušiti unutar stana koji se nalazi u novijoj zgradi. Pitao sam je koliko je nova ta zgrada, na što je ona odgovorila da je građevina nastala tijekom osamdesetih godina. Kazao sam joj da je to zgrada stara 45 godina dok mi projektiramo objekte na vijek trajanja od njih 50!
Tako da točno – imamo stari fond zgrada. Ali nemamo ih samo mi, cijela Europa ima fond pretežito starih zgrada sa starim gradskim jezgrama.
Da se vratim na rezultate projekta koji su bili usmjereni na seizmičko ponašanje starijih građevina u Zagrebu. Govorimo o svim zgradama izgrađenim nakon potresa u 19. stoljeću, dakle objektima starima 100-140 godina. Rezultati su predstavljeni znanstvenoj te stručnoj javnosti na brojnim konferencijama te specijaliziranim okupljanjima.
Kad usporedite današnju opeku s onom kojom su građene stare zagrebačke zgrade – koliko je zapravo cijeli sustav napredovao?
Stepinac: Izuzetno. Nekada smo imali opeku toplu na pogled i vizualno lijepu. Barem meni. Ali ta je opeka bila puna opeka drugačijeg formata. Energetski je bila neučinkovita te sklonija propadanju. Današnja opeka je jedan pravi suvremeni materijal. Dobro je izrađena i još bolje obrađena te puno trajnija.
Jedna ste od ključnih osoba za osnivanje nacionalnog trening centra za zgrade gotovo nulte energije. Koliko smo kao društvo spremni na sve ono što nas očekuje sa ZEB standardima?
Stepinac: Ne bih rekao da sam bio jedna od ključnih osoba. To je bio Energetski institut Hrvoje Požar. Ondje sam surađivao s dvije izuzetne osobe – Vesnom Bukaricom i Margaretom Zidar. Ideja iza tog projekta bila je na jednom primjeru napraviti integralnu obnovu zgrade. I to na način da je seizmički te energetski obnovimo. Pilot zgrada projekta bilo je sjedište Energetskog instituta Hrvoje Požar. Mislim da idemo u dobrom smjeru. Znanja imamo, a operativa će doći i mi ćemo se snaći – kao što se uvijek snađemo.
Pogledajte cijelu emisiju i pretplatite se na YouTube kanal kako ne biste propustili najzanimljivije i najaktualnije vijesti iz građevinskog svijeta.