Na ovom mediteranskom otoku, koji se ponosi UNESCO-ovim vrijednostima poput Starogradskog polja i mediteranske prehrane, održivi razvoj je više od zaštite okoliša – on podrazumijeva način života koji u ravnoteži drži lokalnu zajednicu, prirodne resurse i turizam. Upravo zato, na Hvaru je osim u predivnoj prirodi, kulturnim znamenitostima i povijesnoj baštini moguće uživati u autentičnim okusima i mirisima – od maslinovog ulja i vina, do lavande i lokalno uzgojenog povrća, znajući da iza svakog proizvoda stoji znanje, tradicija i poštovanje prema zemlji. Održivi turizam ovdje znači bogatiji doživljaj u kojem turisti ne samo da borave na otoku, uživaju u predivnom moru, obilju sunca i zabavi već imaju priliku i istinski upoznati Hvar i njegovo vrijedno nasljeđe kroz ljude koji ga svakodnevno njeguju.

Tu viziju održivog otoka svakodnevno oblikuju otočki maslinari koji upravo kreću u berbu maslina diljem otoka, uzgajivači lavande i ostalog eteričnog bilja, pčelari i vinari, koji svojim radom dokazuju da je Hvar mjesto na kojem razvoj ide ruku pod ruku s poštivanjem prirode i baštine. Njihova priča nije turistička kulisa, njihove ruke stvaraju proizvode ukorijenjene u lokalnu tradiciju, a obogaćene znanjem koje se prenosi generacijama.

Upravo takav način života utkan je i u ono što nazivamo mediteranskom prehranom, koja je mnogo više od same hrane – cjelovit sustav znanja, vještina i običaja koji obuhvaća sve od sjetve i ribolova, do kuhanja i zajedničkog blagovanja. Na Hvaru gosti imaju priliku istinski upoznati mediteransku prehranu, jednu od najzdravijih na svijetu koja ne podrazumijeva samo hranu, već stil života: gostoprimstvo, dobrosusjedske odnose, dijeljenje i međugeneracijsku povezanost. Zaštićena kao nematerijalna baština UNESCO-a, ona ovdje živi u punom smislu te riječi, na tržnicama i u poljima, u konobama i na svečanim stolovima, kroz lokalne recepte, ribarsku tradiciju i sezonske namirnice. Otočki jelovnici to svakodnevno potvrđuju, od rimskih menija pronađenih u Starogradskom polju do tanjura koji danas stižu iz kuhinja tradicijskih i modernih restorana.

Vino – krvotok otoka

Hvarski vinogradi, koji se protežu od sjevernih visoravni do strmih, osunčanih padina južne strane otoka, svjedoci su tisućljetne vinske tradicije. Još su antički Grci utemeljili vinogradarstvo na Hvaru, a danas otočki vinari nastavljaju tu priču s novim znanjem, modernim pristupima i dubokim poštovanjem prema zemlji koju obrađuju. Mnogi od njih udruženi su u udrugu Hvarskih vinara – Hvar Otok Vina, koja aktivno promovira hvarska vina i vinsku kulturu, no otok okuplja i niz drugih vinara izvan udruge koji svojim radom i strašću dodatno obogaćuju vinsku scenu. Plavac mali, pošip i autohtone sorte poput bogdanuše i prča često se uzgajaju na teško dostupnim terenima gdje je svaki grozd rezultat ručnog rada, pažljive njege i iskustva koje se prenosi generacijama. Vinarije poput Zlatan Otok, Tomić, Plančić, PZ Svirče i drugih svojim su vinima donijele Hvaru svjetska priznanja, a posjet njihovim podrumima i vinogradima nije samo degustacija – to je upoznavanje otoka kroz njegov najstariji i najplemenitiji proizvod.

Lavanda i med koji nosi mirise otoka

Održiva priča Hvara ne završava s vinima. Plava lavanda, nekoć pokretač otočnog gospodarstva, polako se vraća u središte pažnje. Iako je danas njezina proizvodnja manja nego 1960-ih kada je Hvar proizvodio čak 10% svjetske lavande – nova generacija uzgajivača lavande vraća stari sjaj ovom prepoznatljivom simbolu otoka. Udruga Pjover iz Velog Grablja predano radi na očuvanju tradicije uzgoja, potičući ekološku proizvodnju i vraćajući lavandu na mjesto koje zaslužuje u otočkoj kulturi. Ovog ljeta već sedamnaestu godinu zaredom Hvar je bio domaćin Festivala levande – manifestacije kojom lokalna zajednica slavi biljku što povezuje prošlost, sadašnjost i budućnost Hvara.

Eterična ulja i sortni lavandin med, proizvedeni u skladu s prirodnim ritmovima i bez umjetnih dodataka, sve su prisutniji u otočkoj kozmetici, gastronomiji i wellness ponudi. Posebno mjesto u toj priči zauzima Fjori Fora – jedinstveni mediteranski vrt koji objedinjuje autohtone biljne vrste i baštinske prakse u prostoru posvećenom edukaciji, inspiraciji i povezanosti s prirodom. Kroz takve projekte Hvar ne samo da čuva svoju lavandu, već oko nje gradi održivu budućnost.

Lavandin med, svijetložute boje i izraženog mirisa, uglavnom dolazi iz malih, lokalnih proizvodnji. Osim što je ukusan sam po sebi, postaje sve traženiji sastojak u otočkoj gastronomiji i prirodnoj kozmetici – od sireva i deserata, do balzama, maski i pripravaka za aromaterapiju. Zahvaljujući umirujućem djelovanju lavande, često se preporučuje i kao prirodni saveznik u borbi protiv stresa.

Katja Hure Balažinec odrasla je s pčelama, a danas njena obitelj proizvede do četiri tone meda godišnje

„Mi smo već četvrta generacija pčelara – s tatom kao trećom, a meni i sestri prirodno je da nastavimo. Odrasla sam s pčelama i od malih nogu smo bili uključeni u sve. Sjećam se, imala sam nepune četiri godine kad me tata s naprtnjačom i četiri teglice meda poslao mami na šest kilometara udaljeni štand na rivi u Hvaru jer je ponestalo. Taj trenutak mi je ostao urezan, ne samo kao sjećanje, nego kao početak ljubavi prema ovom poslu”, ističe Katja Hure Balažinec iz Brusja na otoku Hvaru.

“Ljudi često misle da je najljepši dio godine kad se vrca med, kad imate rezultat u rukama, ali meni i tati najdraže su pripreme – zimski mjeseci kad se pčele odmaraju, a mi spremamo nove okvire, boje za košnice i najviše se družimo. To je ‘behind the scenes’ ljepota pčelarstva koju mnogi ne vide, a meni je upravo ona najvažnija. Danas imamo i malu konobicu za degustacije, ljudi dolaze, robaju, razgovaramo o proizvodnji i svi to dožive kao nešto posebno, jer osjećaju da je autentično. To i je smisao, vratiti se izvorima i pokazati ono što su ljudi na otoku oduvijek radili.”

"Ukupno imamo oko 130 košnica, a godišnje proizvedemo tri do četiri tone meda, uzgajamo i lavandu i masline, a tata je sve to prenio na nas iz ljubavi. Nekada je bio kuhar u hotelu u Hvaru, no pčelarstvo mu je uvijek bilo prva strast. Imamo i lavandin med koji je dosta sladak i ljudi ga jako vole, ali najposebniji su nam oni od ružmarina, vrijeska i planike – to su samonikle, divlje biljke koje cvjetaju u svojim ritmovima, a svaka godina donosi novu priču. Ljudi često ne znaju koliko je to nepredvidivo. Prošli tjedan smo vrcali med, tata je vozio pčele u Dubrovnik jer ljeti na otoku nema dovoljno ispaše, iako se čini da lavande ima puno, za veće količine je nedovoljno. Mi smo seleći pčelari, pčele selimo za hranom. Sad smo dobili vrhunski med od kadulje i mandarinke i izvrcali smo oko tonu i dvjesto, što je stvarno lijepa količina domaćeg meda. Ne ovisi sve o suncu, ponekad se dogodi da više ostavimo pčelama nego što uzmemo. I treba biti takav – pametan, a ne pohlepan pčelar. Jer ako njima bude dobro, bit će i nama.“

Bilo da beru lavandu, vrcaju med ili njegom vinove loze oblikuju krajolik, Hvarani su pravi ambasadori održivosti. Njihova znanja, trud i povezanost sa zemljom čine temelj održivog turizma, onog koji ne troši, već uzvraća, koji ne skriva autentičnost, već je dijeli. A upravo to danas traže i putnici svijeta – iskustvo koje ostaje i priču koju mogu ponijeti kući.