Mediji su jutros s društvenih mreža prenijeli fotografiju kuće u Slavonskom Brodu koju su vlasnici u vrijeme blagdana, osim lampicama, ukrasili šahovnicom s prvim bijelim poljem i svijetlećim natpisom "Znam Da vam Smeta" u kojem su posebno istaknuta slova ZDS.
Vlasnik kuće očito se nada da bi prolaznike i znatiželjnike taj natpis trebao asocirati na pozdrav "Za dom spremni".
Ali ipak nije imao hrabrosti napisati "Za dom spremni" na ogradu dvorišta. Toliko prkosa u njemu nije bilo.
Ne kao u jedne Zagrepčanke koja je nedavno na svoja ulazna vrata stana u stambenoj zgradi zalijepila žuti papirić s pozdravom "Za dom spremni", zbog čega je zaradila prekršajnu prijavu i završila na sudu zbog remećenja javnog reda i mira.
I tamo bila oslobođena.
Kratki prkos
No taj isti ZDS prkos kratko je držao muškarca kojeg je Općinski sud u Zagrebu prije par tjedana kaznio zbot toga što je uoči koncerta Marka Perkovića Thompsona na Hipodromu podigao desnicu u zrak i više puta uzviknuo "Za dom", a ljudi u njegovoj blizini odgovarali su "spremni".
Na suđenju je skrušeno priznao da mu je "iskreno žao", rekao da "to više neće ponoviti jer mu izgovaranje takvih riječi ne treba", obećao da će "svjesno snositi odgovornost za sadržaj izgovorenih riječi", ali se i pravdao da je konzumirao alkohol, da ima zdravstvenih problema i čak priložio povijest bolesti.
Bio je za dom spreman, ali ne na sudu.
Ustaštvo u gomili
I tako, ljubitelji ZDS-a, bijelog prvog polja na šahovnici, ustaške nostalgije skrivaju se iza akronima, iza bolesti, iza pijanstva, kao što se skrivaju iza pjesme, iza Domovinskog rata, iza domoljublja.
Ili iza fantomke, maske i kapuljače. I svakako iza gomile.
Htjeli bi biti ustaše, ali da ih nitko ne prepozna.
Tako i Bad Blue Boysi, oni koji su na nekim inozemnim gostovanjima marširali ulicama s visoko podignutim desnicama u zraku, odnedavno skandiraju "O Hrvatska, nezavisna država", kako ih nitko ne bi optužio da slave Nezavisnu Državu Hrvatsku.
Mimikrija je postala majka ustaštva.
Ustaštvo se skriva
Pa se ustaštvo krije iza znakovlja Domovinskog rata, iza grbova s ustaškim pozdravom i iza postrojbi nazvanih po ustaškim bojovnicima.
Ustaštvo se skriva iza pjesama na koncertima koje slave otpor u Domovinskom ratu, a pjeva ih autor koji je grlio jastuke s likom Ante Pavelića i Jure Francetića.
A skriva se i iza fantomki na licima crnokošuljaša i huligana koji pokličem ZDS napadaju ljevičare i Srbe navodno u obranu Vukovara i Hrvatske, pa se zbog toga ipak moraju maskirati.
A kad stanu pred sud, onda se ispričavaju i vade na alkohol i bolest. Ili se vade na ljubav prema glazbi. Ili se vade na dosjetke i akronime.
Očito se ne mogu dovoljno zasititi svih konotacija pod kojima skrivaju ustaštvo.
Ustaški klečavac
Kao kad klečavac ženomrzac koji pjeva ustaške pjesme na Trgu bana Jelačića gazi ruže za sve žrtve femicida i pravda se da je to samo njegov umjetnički performans.
Zašto skrivaju ustaštvo, ako se osjećaju hrabri, brojni, moćni i od politike podržani? Zašto se skrivaju, maskiraju, kamufliraju?
Vlasnika kuće u Slavonskom Brodu više smeta što ne može otvoreno na ogradi napisati "Za dom spremni", nego što prolaznike i javnost smeta njegova šahovnica. Ili čak sama estetika ukrasa.
Zanimljivo, u Hrvatskom saboru zastupnici prkosno pozdravljaju sa "Za dom spremni", želeći tako artikulirati raspoloženje svojih birača i iskazati otpor postojećim zakonima i Ustavu, jer znaju da su zaštićeni imunitetom i konformizmom Gordana Jandrokovića.
Znamo da vam smeta
No građani znaju - ili se brzo uvjere, ako slučajno ne znaju - da zbog pozdrava ZDS mogu završiti na sudu ili pod prijavom, gdje se moraju pravdati, ispričavati, izmotavati ili uzdati u dobru volju sudaca.
I na sudu dobiju lekciju o tome da su pozdrav i podignuta ruka "korišteni kao službeni pozdrav Ustaškog pokreta Nezavisne države Hrvatske koji je nastao od fašizma i koji je utemeljen na rasizmu i time simbolizira mržnju prema ljudima različite rase, vjerskog ili etničkog identiteta". Ako ne znaju što je bilo.
A to im napokon najviše smeta.