Fran Horvat iz Selnika kraj Ludbrega, rođen je 2002. godine s Down sindromom, a danas je veseli 22-godišnjak koji ima svoj mali OPG u kojemu uzgaja borovnice, pomaže baki u vrtu, nakon što je prethodno završio srednju školu za pomoćnog vrtlara, a više od svega voli svoje roditelje, sestru, brata i bake te svog ljubimca psa Maxa.

- Jako sam sretan, volim svoju obitelj, imam sve što želim, volim putovati i planinariti, volim pjevati i plesati, volim sport, nogomet najviše. Tata mi je uzor u svemu, sve što poželim on mi omogući. Volim vrijeme provoditi s braćom, pogotovo uz neki dobar film. Bake su zakon jer ih mogu na sve nagovoriti - kaže nam Fran Horvat.

'Vidio je kako mu sestra svako ljeto ide na plantažu borovnica i dobro zaradi'

U razgovoru za 24sata njegova mama Karolina Horvat otkriva nam kako je došlo do toga da Fran danas uzgaja borovnice.

- U školi je bio odličan učenik koji je zapamtio dosta toga, a nakon završetka srednje htio se nečime baviti, htio je raditi, a mi smo htjeli nešto gdje nema puno fizičkog posla jer to ne može. Onda smo odlučili uzeti borovnice, posadili smo ih u vreće i ove godine bi trebale prvi put roditi. Mlade su sadnice i Fran to može lagano brati do sat i pol jer mu kasnije padne koncentracija. Krenuli smo s tim da se osjeća vrijednim i korisnim, da zna da nešto može i to ga veseli. Imamo i plastenik gdje uzgaja povrće, baka je radnik, on je, kako kaže, šef. Jako voli raditi u vrtu, najdraže mu je kad nešto ubere, osjeća se posebnim jer je to baki pomogao posaditi, a sad s nestrpljenjem čeka borovnice - govori nam Karolina.

Priča s borovnicama krenula je tako što njegova mlađa sestra svako ljeto ide kod obiteljskih prijatelja na plantažu borovnica u ispomoć.

- Dobro zaradi i to se njemu sviđa i tako je htio doma uzgajati borovnice kako bi si zaradio za neko putovanje jer jako voli putovati. Sad mu je u svibnju rođendan i smišlja gdje bi išli, negdje za vikend. Bitno mu je samo da se ide negdje. Nedavno smo išli u Bratislavu na božićni sajam, bio je oduševljen, spavalo se u hotelu imao je obilan doručak i to mu je najbitnije. On jako voli putovanja, druženje, more, plivanje, životinje, jako je komunikativan - dodaje njegova mama.

Fran je posebno vezan za svog psa, dugodlakog njemačkog ovčara Maxa koji ima devet mjeseci te je još uvijek beba, a Fran ga dresira. Uz to, ima i kokoši Hrvatice koje je jako želio, ali ih, kaže mama, ne voli dirati.

Pomaže baki u vrtu

I dok s bakom Anom obrađuje vrt u plasteniku, svakodnevno ide drugoj baki Juliji s kojom odlazi u svakodnevne šetnje.

- Moja mama živi par minuta od nas i ima isto malog peseka pa svaki dan šeću po sat, sat i pol sa psima. On se obožava igrati sa svojim pesekom. Dosad je svakog psa kojeg smo imali upravo on dresirao i svaki ga je pas slušao. Fran je baš poseban, zna se uvući pod kožu. Ne zna za mržnju, svađu, ljutnju ako mu netko nešto kaže, ne razlikuje dobro od zla, misli da su svi dobri, da nitko nije zlonamjeran i da sve mora slušati. On je jednostavno dijete ljubavi - opisuje ga mama.

U školi je bio odličan učenik i kad nije znao dobro, učio bi dok god nije zapamtio. U srednjoj školi, je dodaje, sam učio s tim da mu je ona pomagala oko zadaća.

- Čitati zna, ali neke zadatke nije razumio. Nije imao asistenta u nastavi jer su smatrali da mu ne treba, ovako je bio prisiljen naučiti. U školi su mislili da će asistent odrađivati zadatke umjesto njega pa ga nije ni dobio. Ja sam ga svaki dan od vrtića vozila i išla po njega i tako do kraja srednje jer nije mogao autobusom. Svima je bio maza, od teta u vrtiću, logopedima, učiteljici u školi - otkriva Karolina.

Iako ne voli galamu i buku nedavno je kaže, izrazio želju za koncertom pa su ga roditelji vodili na Severinin koncert u Čakovec.

- To mu je bio prvi koncert za kojeg je izrazio želju, kao mali je obožavao Hladno pivo, no vodili smo ga doma jer mu je bilo preglasno. Sad je bio oduševljen te je pjevao i plesao. Velika strast mu je nogomet, nema kluba i nogometaša kojeg ne zna pa sve prati i komentira s bratom i tatom. U zadnje vrijeme obavezno prati dnevnik u podne. To mu je sad nova zanimacija. Ljeti svaki dan igra nogomet na igralištu preko puta kuće dok je zimi više doma, voli igrati PlayStation i družiti se s bratom i sestrom. Fran je takav da kad mu se nešto obeća mora se to izvršiti. Bez njega je naš život nezamisliv, on uvijek zna tko je od nas loše volje, koga treba utješiti, zagrliti ili nasmijati - kaže nam na kraju njegova mama Karolina.