Godinama se o južnom predgrađu Bejruta govori kao da je svijet za sebe: utvrda Hezbollaha, meta, upozorenje ili bojno polje. Kako je Hezbollah jačao, Dahieh je postao mnogo više od stambenog pojasa. Pretvorio se u urbano središte društvene i političke sile. Hezbollah je tamo izgradio institucije: urede, škole, klinike, socijalne mreže i medijsku infrastrukturu.
Danas u Dahiehu živi šijitska većina, ali i male manjine Palestinaca i drugih libanonskih zajednica, uključujući kršćane. Fizički se stapa s onim što je poznato kao širi Bejrut, uključujući njegova kršćanska i mješovita područja. Dakle, kada se predgrađe bombardira, ne pogađa se neki izolirani vojni otok, već duboko naseljeni dio urbanog Bejruta.
Upravo zato je Dahieh toliko središnji u razmišljanju izraelske vojske. Tijekom rata 2006. godine, Izrael je uništio velike dijelove južnog predgrađa.
To je razaranje postalo toliko amblematično da su izraelski vojni stratezi osmislili ono što je postalo poznato kao Dahieh doktrina: korištenje nadmoćne sile i masovno uništavanje područja povezanih s oružanom skupinom, s ciljem stvaranja odvraćanja i vršenja pritiska na stanovnike koji podržavaju skupinu. Aktivisti za ljudska prava i pravni stručnjaci kažu da doktrina krši međunarodno humanitarno pravo.
Eskalacija 2026.
Otpor Dahieha narušen je ubojstvom vođe Hezbollaha Hassana Nasrallaha u izraelskom napadu krajem 2024. godine, a ta je erozija postala još vidljivija u tekućim izraelskim napadima na Bejrut i južni Libanon.
Nakon što je Hezbollah 2. ožujka 2026. ispalio rakete kao odmazdu za ubojstvo iranskog vrhovnog vođe Alija Hameneija, Izrael je pokrenuo gotovo svakodnevne zračne napade visokog intenziteta na Dahieh i započeo "ciljane kopnene operacije" u južnom Libanonu.
Od tada je, prema podacima libanonskog Ministarstva javnog zdravstva, zabilježeno najmanje 912 smrtnih slučajeva i više od 2200 ozlijeđenih.
Više od milijun ljudi, što je otprilike 19 posto stanovništva Libanona, registrirano je kao raseljeno, a mnogi su pobjegli iz Dahieha nakon što su 5. ožujka izdane naredbe za evakuaciju bez presedana koje su pokrivale cijelo predgrađe.
Stara formula, prema kojoj je Dahieh bio glavna crvena linija čiji se napad mogao odvratiti prijetnjama odmazde, više ne vrijedi. Izgrađen desetljećima od strane siromašnih, migranata i višestruko iskorijenjenih, Dahieh je dugo služio i kao utočište i kao prva crta. Danas je ponovno prisiljen snositi troškove sukoba većeg od njega samog.