Pokušava li Aleksandar Vučić izraelskim naoružanjem kupiti i otvorenu kapiju Bijele kuće? Izrael je odavno diskretno prisutan u postjugoslavenskom području raznim neformalnim političkim i PR savjetnicima i vojnim liferacijama. Nominalno, situaciju u regiji kontroliraju Ameri preko svojih diplomatskih predstavništava i fokusu je uvijek isti globalni problem: ruska penetracija. Važnije su im ekonomske i vojne žnjore s Kinezima, koje se tek zahuktavaju na Pacifiku. Crnogorcima su Izraelci prodali Elbitove 120-milimetarske minobacače i oružane stanice za vojna vozila, Slovencima strojnice, streljivo i protuoklopne projektile Spike, koje su prodali i Hrvatskoj vojsci, uz oružane kupole za Patrijine točkaše. S friško potpisanim, posve neočekivanim ugovorima “teškim” 355 milijuna dolara za mobilni raketni lanser Puls i naoružane dronove Hermes 900, Srbija Aleksandra Vučića momentalno je najveći kupac izraelskog naoružanja na Balkanu. Vučićev modus sudjelovanja u utrci u naoružavanju je groteskan. Nakon što je Hrvatska kupila francuske borbene mlažnjake Rafale, iste je odmah, skuplje, nabavio i Vučić. Hrvatska je nabavila američke raketne bacače M142 Himars, izraelski raketni pandan urgentno je kupio i Vučić. Nije se ni osušila tinta na ugovoru za nabavu turskih dronova Bayraktar TB 2 za Hrvate, a Vučić je, kao manični šopingholičar, ludi ratni poglavica, odmah zaprašio za Tel-Aviv, gdje je krajem prošle godine potpisao narudžbenicu za Elbitove dronove Hermes. Hrvati obnavljaju pomorsku silu na moru. Dovoljno da Vučić poželi i mornaricu…