Rat Sjedinjenih Američkih Država i Izraela protiv Irana ponovno je gurnuo Hormuški tjesnac u središte geopolitičkog sukoba. Iran je gotovo u potpunosti zaustavio promet kroz morski prolaz koji povezuje Perzijski zaljev s ostatkom svjetskih oceana, čime je zatvoren ključni put za globalni protok nafte. Napadi na trgovačke brodove i prijetnje daljnjim udarima zaustavili su gotovo sve tankere koji prevoze naftu, plin i drugu robu, što je dovelo do smanjenja proizvodnje nekih od najvećih svjetskih proizvođača jer njihova sirova nafta nema kamo otići, piše AP.
De facto blokada i eskalacija sukoba
Sukob, koji je sada u trećem tjednu nakon što su SAD i Izrael pokrenuli udare na Iran i ubili ajatolaha Hamneija, rezultirao je golemim posljedicama za energetska tržišta. Od kraja veljače 2026. godine tjesnac je doveden u stanje praktične blokade. Iako nije fizički blokiran neprekinutom linijom brodova, iranska Revolucionarna garda izdala je upozorenja o zabrani prolaska, potkrijepljena napadima bespilotnim letjelicama i projektilima. Do sredine ožujka zabilježen je najmanje 21 potvrđeni napad na trgovačka plovila.
Ova eskalacija pretvorila je tjesnac, kroz koji je prije rata prolazilo oko 20 milijuna barela nafte dnevno, što čini otprilike 20 posto globalne pomorske trgovine naftom, u ratnu zonu. Cijene sirove nafte Brent skočile su sa 73 dolara po barelu na vrhunac od 126 dolara početkom ožujka, a premije pomorskog osiguranja otišle su u nebo. Kao odgovor na šok u opskrbi, 32 države članice Međunarodne agencije za energiju (IEA) odobrile su povijesno oslobađanje 400 milijuna barela nafte iz hitnih zaliha. Iako Iran i Oman dijele teritorij u Hormuškom tjesnacu, njegovi uski plovni kanali smatraju se međunarodnim vodama. Unatoč tome, Teheran ima značajan utjecaj na prolaz zbog svoje vojne prisutnosti i kontrole nad ključnim otocima.
Povijest prijetnji i ograničenih sukoba
Ovo nije prvi put da se Hormuški tjesnac koristi kao oružje, no nikada do sada nije došlo do ovako potpune blokade. Zapljene brodova i prošli sukobi u regiji često su podizali uzbunu, ali promet se nikada nije u potpunosti zaustavio.
Tankerski rat osamdesetih
Tijekom smrtonosnog, osam godina dugog rata između Irana i Iraka osamdesetih godina prošlog stoljeća, obje su strane napadale tankere i druga plovila u tjesnacu i njegovoj blizini, koristeći pomorske mine kako bi povremeno zatvorile promet. SAD se također uključio u takozvani Tankerski rat, pri čemu se američka mornarica 1988. godine čak upustila u jednodnevnu bitku protiv Irana, a kasnije je srušila iranski putnički zrakoplov zamijenivši ga za borbeni avion, pri čemu je poginulo 290 ljudi. Ipak, tjesnac se nije u potpunosti zatvorio. Američki brodovi čak su pratili kuvajtske naftne tankere kako bi ih zaštitili od iranskih napada.
Napetosti zbog nuklearnog programa i sankcija
Krajem 2011. i početkom 2012. godine Iran je zaprijetio zatvaranjem Hormuškog tjesnaca kao odgovor na nove zapadne sankcije zbog svog nuklearnog programa. Europska unija uvela je zabranu kupnje iranske nafte, a SAD je ciljao energetski sektor zemlje. Iran je na kraju povukao prijetnje i nije zatvorio tjesnac, no turbulencije su donijele velike oscilacije u cijenama nafte. Slična situacija ponovila se u svibnju 2018., kada se američki predsjednik Donald Trump povukao iz nuklearnog sporazuma i ponovno uveo sankcije. Tadašnji iranski predsjednik Hassan Rouhani ponovio je prijetnje, ali tjesnac je ponovno ostao otvoren.
Napadi i zapljene brodova posljednjih godina
Američka mornarica okrivila je Iran za niz napada magnetnim minama na plovila u blizini tjesnaca 2019. godine, kao i za smrtonosni napad dronom na naftni tanker povezan s Izraelom 2021. godine. Teheran je tada negirao upletenost. U međuvremenu, Iran je zaplijenio nekoliko plovila u plovnom putu, uključujući nekoliko stranih naftnih tankera. Zemlja je također zauzela teretni brod pod portugalskom zastavom 2024. godine i zadržala dva grčka tankera mjesecima 2022. godine, uz druge zapljene, o čemu je pisao i AP News. Unatoč svemu, tjesnac je i tada ostao otvoren.