Ovdje je odlično, sve imamo - dvije spavaće sobe, kuhinju i kupaonicu, terasu, malo zelene površine ispred kuće, na koju možemo posaditi i cvijeće. Pravi dom, kažu nam Marijana Lučan, Ruža Vučević i Jelena Miljević, stanovnice prvog umirovljeničkog naselja u Hrvatskoj. Sisačko-moslavačka županija sagradila je i otvorila 166 objekata, kućica u nizu - u Glini, Petrinji i u Sisku, namijenjenih umirovljenicima. Svaka od njih ima 45 četvornih metara i zasad udomljuju stradalnike potresa na Baniji. Kad budu obnovljeni njihovi vlastiti domovi, ovamo će se useliti umirovljenici koji, umjesto u županijskim domovima, žele živjeti na ovaj način, u svojevrsnoj hrvatskoj Floridi! Zavirili smo u "Petriniju", naselje sagrađeno za umirovljenike u petrinjskoj Ulici Ive Maline, gdje su 42 montažne kuće.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Upravo je Florida, na koju odlazi živjeti mnogo američkih umirovljenika u objekte slične ovima, bila inspiracija našem županu Ivanu Celjaku za prvo umirovljeničko naselje u Hrvatskoj. To je njegova ideja, koju smo u kratkom roku uspjeli i realizirati. Sagrađene su 42 kuće na ovoj lokaciji u Petrinji te još 15 na drugoj, dakle ukupno 57 petrinjskih, zatim 74 kuće u Glini i još 35 u Sisku - kaže nam u naselju "Petrinia" Mihael Jurić, zamjenik sisačko-moslavačkog župana.
Na sve tri lokacije za sada žive stradalnici potresa, koji odavde odlaze kad im obnove njihov dom, a u kućice se useljavaju drugi. Postoji i lista čekanja stradalnika potresa na ovaj smještaj. Kad obnova završi, ovamo će se useliti umirovljenici koji ostvaruju pravo na županijske domove.
- Imat će na raspolaganju sve što i inače imaju u domu: liječnika, medicinske sestre, psihologa, fizioterapeuta, socijalne radnike, sve. Kuhat će im obroke, moći će kuhati i sami jer su kuhinje potpuno opremljene, svaka kuća ima i pećnicu, perilicu rublja, klima-uređaj... - pojašnjava Jurić.
U naselju postoji i zajednička velika prostorija, koju sad ne koriste, no kad bude u funkciji umirovljeničkog naselja, ondje će moći organizirati veća druženja, proslave, predavanja, zajedničke obroke...
U svakoj od kuća živjeti mogu do četiri osobe - po dvije u svakoj spavaćoj sobi. Gospođe Marijana, Ruža i Jelena kao stradalnice potresa žive svaka u svojoj kući, kažu da im je baš dobro. Ukupno je ovdje u Petrinji trenutačno 80 stanara.
- Posjećujemo jedna drugu, zajedno pijemo kavu, same si kuhamo. Lijep je život ovdje, ali je svejedno najljepše kod kuće. Jedva čekamo da nam obnove domove - kaže nam gospođa Lučan.
Njena susjeda Ruža dodaje da je četiri godine nakon potresa provela u kontejneru.
- Četiri zime i četiri ljeta, užasno je bilo! Ljeti vruće, zimi hladno, baš je bilo teško, nikakve komocije. Ovdje sam se preporodila jer je sve po mjeri - kaže gospođa Ruža.
Na pitanje bi li ovdje željele ostati i dalje sve tri nam žene odgovaraju kako bi im ipak bilo draže vratiti se svojim kućama.
- O, djevojčice moje, mislile ste da će naslikavanje bez mene proći!? - čuje se odjednom dok razgovaramo sa ženama.
Ususret nam ide Zdenko Korečić, 89-godišnji Petrinjac, također stradalnik potresa. Nudi nam, dok fotografiramo, i pjesmu.
- Znate li onu: 'Tužan je leptir bez cvijeta, tužan je bez sunca dan, još tužnije srce je moje jer sam ostao sam...' - pjeva nam gospodin Korečić, koji je radni vijek proveo kao veterinar. Odrastao je u centru Petrinje, na Trgu Stjepana Radića, od kojeg je, kaže nam, "stariji". Misli na Radićev kip, postavljen na trgu 1936.
- Kad su ga postavljali, ja sam već bio u kući, eto zato sam stariji - smije se gospodin Zdenko.
Uvodi nas u svoju kućicu i na zidu pokazuje bogato, raskošno obiteljsko stablo, na kojem je i rođak mu Vladimir Prelog, hrvatski nobelovac.
- Treće smo koljeno! - ponosno ističe.
U kući mu je, dodaje, vrlo lijepo, živi sam. Kad mu je do društva, izađe u "selo", tu svatko svakog zna. A i žena je više nego muškaraca.
- Uživam s ovim djevojčicama koje me okružuju - sretno kaže umirovljeni veterinar, koji je sutradan proslavio 89. rođendan.
To i jest prednost ove "Floride" - živjeti u kućama, a i dalje biti u zajednici te imati svu institucionalnu pomoć i podršku.
Tri su naselja u županiji sagrađena mahom sredstvima Fonda solidarnosti EU, za stradalnike potresa, nakon čega će biti prenamijenjena u dom za umirovljenike, smještene u kućama. Gradnja je koštala oko 20 milijuna eura, u planu je još naselje s 25 kuća u Kutini.
- S obnovom domova, i s ovim kućama, županijske smještajne kapacitete za umirovljenike povećali smo za 1000 mjesta - dodaje Jurić.
Na pitanje koliko će jednog dana ovakav smještaj umirovljenike koštati odgovara kako će biti malo skuplji od domskog smještaja, čije su cijene, kaže, među najnižima u Hrvatskoj.
- Domske cijene reću se od 400 do 500 eura, a kuće će biti malo skuplje. Vjerujem da će mjesta, osim za naše umirovljenike, biti i za Zagrepčane, recimo - kaže Jurić. Iz New Yorka na Floridu, otprilike.