Bio je petak, 26. veljače 1993. godine, nešto iza podneva. U zraku donjeg Manhattana osjetila se uobičajena vreva velegrada, no u 12 sati i 17 minuta, zaglušujuća eksplozija potresla je temelje Svjetskog trgovačkog centra (WTC). Epicentar je bio u podzemnoj garaži ispod Sjevernog tornja, gdje je masivna detonacija stvorila krater širok trideset metara, probivši nekoliko katova armiranog betona.

Šestero ljudi, uključujući i ženu u sedmom mjesecu trudnoće, ubijeno je na mjestu. Bio je to trenutak kada je bliskoistočni terorizam stigao na američko tlo, i to s praskom. Ovaj napad, iako često u sjeni tragedije od 11. rujna 2001., bio je smrtonosna generalna proba i prvo jasno upozorenje na užas koji će uslijediti.

Pakleni plan: Srušiti jedan toranj na drugi

Dok su se dim i plamen širili prema gornjim katovima, a deseci tisuća ljudi u panici bježali iz tornjeva prekriveni čađom, mala skupina terorista neprimjetno se udaljila s mjesta događaja. Više od tisuću ljudi je ozlijeđeno, mnogi od njih zbog udisanja gustog, otrovnog dima koji je ispunio stubišta i urede sve do 93. kata. Stotine su ostale zarobljene u dizalima nakon što je eksplozija prekinula dotok električne energije.

Foto: Profimedia Iza napada stajao je pakistanski terorist Ramzi Yousef, čiji cilj nije bio samo izazvati strah i materijalnu štetu. Njegov plan bio je daleko zlokobniji. Bomba, teška gotovo 700 kilograma i izrađena od urea-nitrata pojačanog cilindrima vodika, bila je strateški postavljena kako bi njezina silina uništila nosive stupove Sjevernog tornja. Yousef je, kako se kasnije saznalo, želio srušiti prvi toranj tako da on u padu povuče i Južni toranj, što bi dovelo do smrti desetaka tisuća ljudi. Plan nije uspio, ali je pokazao razinu ambicije i okrutnosti s kojom se svijet do tada rijetko susretao.

Lov na teroriste i nevjerojatan trag u ruševinama

Dok su spasioci izvlačili ozlijeđene, a vatrogasci se borili s posljedicama eksplozije, agenti FBI-a i njujorške antiterorističke jedinice (JTTF) započeli su jednu od najintenzivnijih istraga u američkoj povijesti. Instinkt im je govorio da se radi o terorizmu, no trebali su im čvrsti dokazi. U kaosu i ruševinama garaže, istražitelji su otkrili ključni trag - komad šasije vozila na kojem je bio čitljiv identifikacijski broj (VIN).

Foto: Profimedia Taj broj pripadao je unajmljenom kombiju tvrtke Ryder, prijavljenom kao ukraden samo dan prije napada. Trag je vodio do islamskog fundamentalista po imenu Mohammad Salameh. U jednom od najbizarnijih obrata u povijesti kriminalistike, Salameh je 4. ožujka uhićen kada se vratio u agenciju za iznajmljivanje vozila kako bi pokušao dobiti natrag svoj polog od 400 dolara, tvrdeći da mu je kombi ukraden.

Foto: Profimedia Njegovo uhićenje pokrenulo je lavinu. Ubrzo su uhićena još trojica osumnjičenika – Nidal Ayyad, Mahmoud Abouhalima i Ahmed Ajaj. Istražitelji su otkrili stan u Jersey Cityju gdje je bomba sastavljena, kao i skladište s opasnim kemikalijama, uključujući dovoljno cijanida da uništi manji grad. Istraga je otkrila i drugu, još ambiciozniju zavjeru: simultano bombardiranje niza njujorških znamenitosti, uključujući zgradu Ujedinjenih naroda te tunele Lincoln i Holland. FBI je u lipnju 1994. upao u skladište u Queensu i uhitio članove terorističke ćelije dok su sastavljali bombe.

Tko je bio mozak operacije?

Glavni organizator, Ramzi Yousef, uspio je pobjeći. Satima nakon eksplozije, s lažnim dokumentima napustio je Sjedinjene Države. Istražiteljima je trebalo nekoliko tjedana da saznaju njegovo ime, a tek kasnije su složili kompleksnu sliku o njemu. Rođen u Kuvajtu u pakistanskoj obitelji, s pravim imenom Abdul Basit Mahmoud Abdul Karim, Yousef je bio visokoobrazovan. Studirao je elektrotehniku u Walesu, a vještine izrade bombi usavršio je u terorističkom kampu u Pakistanu. U SAD je ušao u rujnu 1992. s lažnom iračkom putovnicom, tražeći politički azil. Njegov suputnik, Ahmed Ajaj, namjerno je nosio priručnike za izradu bombi kako bi privukao pažnju imigracijskih službenika i tako omogućio Yousefu da neometano uđe u zemlju.

Foto: FBI Njegovi motivi nisu bili isključivo vjerski. U pismu koje je nakon napada poslao listu The New York Times, Yousef je jasno naveo svoje razloge. "Mi, peti bataljun Oslobodilačke vojske, preuzimamo odgovornost za eksploziju", pisalo je. "Ova akcija izvedena je kao odgovor na američku političku, ekonomsku i vojnu potporu Izraelu, državi terorizma... Američki narod mora znati da njihovi ubijeni civili nisu bolji od onih koji ginu od američkog oružja i potpore." Yousefov ujak bio je Khalid Sheikh Mohammed, kasnije identificiran kao glavni arhitekt napada 11. rujna.

Bijeg, lov i misterij iračke veze

Uslijedio je dvogodišnji međunarodni lov na čovjeka koji se našao na FBI-evoj listi deset najtraženijih bjegunaca. State Department ponudio je nagradu od dva milijuna dolara za informaciju koja bi dovela do njegovog uhićenja. Tijekom bijega, Yousef nije mirovao. Organizirao je bombaški napad na letu Philippine Airlinesa 1994. godine, što je bio test za njegov zloglasni "Projekt Bojinka" - plan za simultano rušenje desetak američkih putničkih zrakoplova iznad Pacifika.

Konačno, u veljači 1995., doušnik se obratio američkim diplomatima u Pakistanu. Na temelju njegove informacije, tim pakistanskih obavještajaca i američkih agenata upao je u hotelsku sobu u Islamabadu i uhitio Yousefa dok je spavao. Bio je izručen SAD-u i suočen s pravdom.

Foto: Profimedia Međutim, neki aspekti istrage ostavili su duboke sumnje u to da se radilo samo o "slobodnim strijelcima". Detaljnija analiza, koju je provela novinarka Laurie Mylroie, upućuje na moguću upletenost države, konkretno Iraka. Mohammad Salameh je, naime, u tjednima prije napada uputio čak 46 poziva svom ujaku u Bagdad, visokopozicioniranom članu terorističke jedinice PLO-a pod iračkim utjecajem.

Foto: Profimedia Još jedan sudionik, Abdul Rahman Yasin, stigao je u SAD iz Iraka neposredno prije napada, "pomogao" je FBI-u otkrivši lokaciju stana gdje je bomba napravljena, nakon čega su ga pustili, a on je već sljedeći dan pobjegao u Bagdad gdje je viđen kako radi za iračku vladu. Teza da je Irak, kao osvetu za Poraz u Zaljevskom ratu, iskoristio lokalnu mrežu fundamentalista kao pijune nikada nije službeno dokazana, ali je ostala kao uznemirujuće pitanje.

Sudbina terorista i zlokobno nasljeđe

Suđenje Ramziju Yousefu i njegovim suradnicima bilo je medijski spektakl. Yousef je na sudu prkosno izjavio: "Da, ja sam terorist i ponosan sam na to. Podržavam terorizam sve dok je usmjeren protiv Vlade Sjedinjenih Država i Izraela." Sudac Kevin Duffy odgovorio mu je jednakom žestinom: "Ramzi Yousef, vi niste dostojni islama. Vaš bog je smrt. Vaš bog nije Alah... Vi obožavate zlo koje ste sami postali."

Foto: Profimedia Svi upleteni osuđeni su na doživotne kazne zatvora bez mogućnosti pomilovanja, simbolično određene na 240 godina – zbroj očekivanog životnog vijeka njihovih žrtava. No, napad iz 1993. ostavio je dublje nasljeđe. Bio je to prvi udarac koji je pokazao ranjivost američkih simbola i poslužio kao jasan pokazatelj da teroristi imaju i volje i znanja izvesti napade kataklizmičkih razmjera. Nažalost, to najstrašnije upozorenje nije shvaćeno dovoljno ozbiljno. Osam godina kasnije, al-Kaida je dovršila ono što je Ramzi Yousef započeo, pretvorivši njegovu noćnu moru u stravičnu stvarnost.