Teške i mučne noći bile su u lipnju za stanovnike Mimica, Piska i Marušića. Cijela Hrvatska pamti veliki požar koji je zahvatio mjesta u blizini Omiša - nitko nije spavao, a sve vatrogasne snage bile su na terenu. Neprestano su dežurali, a otvoreni plameni javljali su se i 20-ak dana nakon požara. Upravo iz ovakvih najtežih situacija, izlaze najveći heroji. U Marušićima su to bili Borna (17), Vice (15) i Andro (13) - tri dječaka, tinejdžera, prijatelja, koji su se usprotivili svojim strahovima i ostali pomagati ugroženim stanovnicima Marušića. U teškoj situaciji za cijelo mjesto, ostali su odani svome domu, obitelji i susjedima. Prošli su neizvjesnost svakog dana, a ovi veliki mali ljudi oduševili su svoje susjede, koji im i dan danas zahvaljuju.
Andro, Vice i Borna tijekom godine su uglavnom razdvojeni - svatko je sa svojim obiteljima u različitim krajevima, a kada se u Marušićima spoje, slažu se mame, postaju neuhvatljivi. Čini se da sada imaju ljetnu herojsku priču koja će ih zauvijek vezati.
Nisu razmišljali o bijegu u trenucima požara, kao ni njihovi roditelji. Ostali su braniti svoje kuće, ali i one u susjedstvu. Skromni, naglašavaju da nisu bili jedini dječaci tamo te da je još njihovih prijatelja pomagalo.
- Otac me probudio ujutro. Stavio sam majicu preko usta i izašao vani pomagati. Ta kuća nam je važna jer čuva uspomene na baku i djeda, svi smo vezani uz nju. Baka i ja polijevali smo vrt da se vatra ne proširi. Zbog prevelike količine dima došlo mi je loše pa sam, nažalost, morao u kuću. Našao sam način da i tamo budem koristan pa sam punio kante vodom i dodavao ih majci kroz prozor - priča nam 13-godišnji Andro, najmlađi među njima.
Kad se kod njihove kuće situacija primirila, Andro i Vice obilazili su susjedstvo i pomagali drugima, a najviše starijima. 'Skenirali' su situaciju i dojavljivali ako negdje ima opasnosti. Kako priča Andro, požar im nije bio najveći strah u tim trenucima, strah se javio tek noću, kad se sve činilo mirno, a znali su da se u svakom trenutku požar može aktivirati.
- Tek sam navečer bio potpuno svjestan što se sve može dogoditi. Na dosta mjesta je ostalo tinjati, bilo nas je strah da se ne razbukta. Roditelji i odrasli cijelu su noć dežurali, a ja nisam nikako mogao spavati. Mama i tata mi nisu dali da i ja dežuram, htjeli su da odmaram i ne brinem, ali svejedno sam stalno izlazio na balkon i provjeravao situaciju. Bilo me strah jer opasnost nije nestala - kaže Andro.
POGLEDAJTE VIDEO:
Slična situacije je i kod 17-godišnjeg Borne. Iako su mu stariji govorili da ne ostaje i čuva sebe, ovaj ih je put odlučio ne poslušati i tvrdoglavo napraviti po svom. Zahvaljujući tome, postao je junak svojim starijim susjedima koje viđa gotovo svaki dan.
- Bilo je to strašno jutro, bez struje i vode. Okolo panika, plamen i sirene. Obukao sam se i izletio vani. Fokusirao sam se odmah na to što trebam raditi, kako pomoći, tko od starijih i nemoćnih treba pomoć. Kada smo osigurali prostor u blizini naše kuće, sjeo sam na skuter i krenuo obilaziti selo. Najviše pamtim situaciju kad sam otišao do jedne starije žene, ima 84 godine i živi sama. Ona je već napustila kuću i mislila da je sve gotovo. Polio sam joj vrt i dvorište, tako da smo sve spasili. U tom dijelu sela ni vatrogasci još nisu bili stigli - priča nam Borna.
Kaže i da bi bez razmišljanja sve ponovio isto jer je shvatio koliko je nekim ljudima to bilo značajno. Zahvalni su mu i dan danas. Dodaje i da bi se volio baviti nečim što uključuje pomaganje drugima, a ne bi imao ništa protiv toga da jednog dana postane - vatrogasac.
Slično je ovu situaciju doživio i 15-godišnji Vice, koji ovaj događaj pamti po strahu i 'maloj traumi', a najviše se sjeća situacije kada se zapalio krov njegove kuće.
- Svi su bili u akciji i gasili su vatru kantama, sve dok se nije potpuno ugasila. Kada smo osigurali našu kuću, s ostatkom ekipe pomagao sam drugima u selu, gdje je god kome trebalo. Jedan susjed je vidio mene i Andru kako pomažemo pa nam je nakon svega odlučio pokloniti ribičke štapove, to nam je bio znak da smo napravili nešto dobro i da drugi to cijene - kaže nam Vice.
Oduvijek mu se sviđala ideja da bude vatrogasac, što je na trenutak i ostvario. Iako, svjestan je težine i opasnosti ovog posla pa, odvažno kaže Vice, 'treba biti dobro plaćen'.
Andro se nakon ljeta vratio u Zagreb, gdje živi sa svojom obitelji, a zagrebačkim prijateljima, kaže, nije morao puno pričati o ovom strašnom događaju - i ranije su čuli da je postao heroj. Na pitanje bi li opet ostao u istoj situaciji, bez razmišljanja kaže da bi. Ne zato što mora, nego zato što osjeća da ne bi mogao otići. Da je otišao, ne bi mogao spavati od razmišljanja o tome što se događa kod kuće i osjećaja da nije pomogao.
Ipak, veliku sigurnost pružili su im obitelj i odrasli koji su se borili za isto. Znali su da će ostati zaštićeni i to je bio jedan od razloga koji je umanjio strah. Sva trojica složila su se u jednome - 'nije to heroizam, to je naša dužnost'.
Priče o dobitnicima pratite u 24sata te u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska'. Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.
Organizatori su 24sata i partner HRT, glavni pokrovitelj je PPD, a ostali ponosni pokrovitelji projekta su OTP banka, Hrvatska pošta, HEP, Admiral, Erste banka, INA, PBZ Card, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KONČAR, Fina, Hrvatska Lutrija, Telemach, Bauerfeind, JANAF, Studenac, Stega Tisak i Hotel Puntijar.