Odrasli često misle da su zrelost i iskustvo ono što nas čini boljima, ali upravo nas djeca svako malo iznova podsjećaju što znači biti istinski čovjek, i to s velikim "Č". Njihova dobrota nije naučena iz obaveze, interesa ili koristi, nego dolazi iskreno iz srca. Nema onog klasičnog kalkuliranja kakvim se često bave odrasli. Primjeri djece iz vrtića koja su pjevala i skupljala novac za djecu oboljelu od raka, kao i mališana koji su pisali lijepe poruke podrške djeci koja se liječe na onkologiji, snažan su podsjetnik svima nama kako izgleda prava empatija. Na pitanje što bi poručili bolesnoj djeci, iz malih vrtićanaca progovorila je ona istinska dobrota pa su nam tako kratko i jasno poručili da ih vole, da bi za njih pjevali opet i zaplesali, a neki su zaključili da bi bolesnim vršnjacima rado donijeli i medvjediće u bolnicu.