Čim se Marko Perković Thompson pozvao na hrvatske veterane i zaprijetio da će povući "puno radikalnije poteze koji se neće svidjeti Tomislavu Tomaševiću", u zagrebačkom zraku osjetio se miris plinskih boca i šatoraša.
I čim je Thompson poslao prijeteću poruku izabranom gradonačelniku Zagreba potvrdilo se da ovo nema nikakve veze s glazbom, nego s politikom i političkim provokacijama, s ideološkim udarom na zagrebačku vlast, ali i na ustavni poredak RH koji je eskalirao nakon Thompsonova poziva na "preuzimanje Hrvatske" ljetos na Hipodromu.
"Hrvatski veterani, a među njima i ja, borili su se za pravnu, neovisnu RH i na svaki napad na njen pravni poredak će znati odgovoriti", poručio je Thompson i zaprijetio: "Još jednom gradonačelnika Zagreba pozivam na razum, smirivanje tenzija i poštivanje pravnog poretka RH. U protivnom ćemo povući puno radikalnije poteze koji mu se neće svidjeti".
Nije to pjevanje
Kad netko tko sebe naziva pjevačem šalje prijetnje i govori o radikalnim potezima, tada je jasno da to nema veze s pjevanjem, nego s rušenjem, uznemiravanjem, radikaliziranjem.
Takve poruke idu prema podizanju tenzija u kojem se ignorira razum i pravni poredak, a ne odluke Gradske skupštine koja se pozvala na odluke Ustavnog suda o pozdravu Za dom spremni.
Još bolje, Thompson se u svojoj prijetećoj depeši Tomislavu Tomaševiću, koji nije zabranio Thompsonov koncert nego ustaštvo na koncertu, u nekoliko navrata pozvao na "pravni poredak RH i njegovu zaštitu".
Međutim, u tom istom pravnom poretku žalba zbog odluke Gradske skupštine podnosi se redovnim sudovima, poštuje se procedura, institucije, pravni lijekovi. Ne prijeti se veteranima i "puno radikalnijim potezima".
Thompson je taj koji napada pravni poredak u čiju zaptitu navodno ustaje.
A sudske tužbe?
Ne samo kroz promociju ustaštva i ustaškog pozdrava zbog kojeg je spreman radikalizirati mitingaški pokret s Hipodroma, podržan od Crkve, HDZ-a i drugih desničarskih stranaka, nego i kroz neprihvaćanje legalnih odluka izabranih gradskih tijela kojima ne prkosi sudskim tužbama, nego veteranima i radikalnim potezima "koji se Tomaševiću neće svidjeti".
Thompson zna da u tome ima podršku Andreja Plenkovića i njegovih HDZ-ovaca koji parazitiraju na Thompsonovoj popularnosti, jer upravo oni - poput Ivana Anušića - omalovažavaju i ponižavaju odluke zagrebačkih vlasti oko zabrane ZDS-a u gradskim prostorima, dajući time vjetar u leđa Thompsonu.
Koji je postao specijalno oružje za rušenje liberalno ljevičarske vlasti u Zagrebu, kao zadnjeg uporišta oporbene ljevice.
Kako su šatoraši, vukovarski stožeraši i obiteljaši Željke Markić, uz paraobavještajno podzemlje, rušili SDP-ovu vladu na čelu sa Zoranom Milanovićem, tako današnja desnica, HDZ, Plenković, Kaptol, klerikalna i konzervativna desnica koriste Thompsona za rušenje ili makar granatiranje Tomaševića, Možemo! i SDP-a u Zagrebu.
Udar na Hrvatsku
Posve je jasno da je cijela priča oko Thompsona išla u ovom smjeru. Nema to veze s glazbom, nego s političkom porukom, ideološkom pozadinom, svjetonazorskim nabojem, s kleronacionalističkom revolucijom koja se obrušava na Ustav, na ljevicu, antifašizam, na oporbene stranke, na manjine i da, na pravni poredak.
Jer to su nakon Hipodroma radili zabranitelji, to su radili huligani i crnokošuljaši, to su radili kvazipovjesničari s Jasenovcem u Saboru, a to sada prijeti napraviti i Thompson spominjući hrvatske veterane i "puno radikalnije poteze".
To ne zvuči kao najava tužbe nekom nadležnom sudu zbog povrijeđenog prava na rad. To zvuči kao novi šatoraški prosvjed.
A o čemu se tu zapravo radi? O ustaštvu. Što Thompson zapravo ovdje brani? ZDS. Ništa drugo nije zabranjeno u Areni osim ustaškog pozdrava.
Od kojeg Thompson ne želi odustati jer zna da na ustaštvu gradi popularnost i karijeru, kao što na tom ustaštvu - pomiješanom s dvostrukim konotacijama, relativizacijom Jasenovca, prvim bijelim poljem na šahovnici - mobilizira pristalice i vodi pokret za "preuzimanje Hrvatske".
To je udar na pravni poredak, a ne zabrana ustaškog pozdrava u Zagrebu.