Josip Šincek je “propjevao” i prokazao Andriju Mikulića, sad već bivšega glavnog državnog inspektora. Šincek je osumnjičen da je ilegalno uvezao i deponirao 35 tisuća tona opasnog medicinskog i plastičnog otpada u silos PPK Velebit u Gospiću, a u istražnom zatvoru je od veljače ove godine. 24sata su u travnju dobila prvu informaciju da su njih dvojica barem dva puta bili na piću u gospićkoj lokalnoj pivnici. Ubrzo smo neslužbeno saznali da je Šincek većinom šutio nakon uhićenja, ali je na jednom ročištu na sudu rekao da ga je Mikulić tražio pola milijuna eura mita kako bi ga Državni inspektorat pustio na miru da i dalje zakapa plastični i medicinski otpad na području silosa PPK Velebit u Gospiću. Ali njih dvojica se nisu tek tad upoznali.
Naime, Andrija Mikulić je godinama dobar sa zlatarom Paškom Dodićem, čija je supruga Franciska uhićena sa Šincekima. I nju se tereti za gospodarski kriminal i onečišćenje okoliša. Dodić je tako upoznao Šinceka i Mikulića, a dvojac se nalazio i u Gospiću, u Mikulićevoj kući u Dubravi, u Malinskoj i kod Šinceka u Varaždinu. Štoviše, izvor blizak obojici kaže da je Mikulić za Šinceke često radio peku. Našli su se i na jednoj fešti s Dodićem. Tek kad se Šincek zamjerio donedavnim poslovnim partnerima iz Varaždina, Mikulićevim prijateljima, Mikulić je počeo tražiti mito. Šincek nije imao taj novac pa je nakon oba sastanka u Gospiću njegova tvrtka Tipos resurs ostala bez dozvola za gospodarenje otpadom. Da stvar bude još komičnija, Šincek je prije uhićenja upozoravao institucije da Državni inspektorat ne radi po zakonu.
Dan nakon Mikulićeva uhićenja, Šincek je zatražio iznošenje obrane pred Uskokom, odnosno sastanak s istražiteljima kako bi im rekao sve što zna o Mikuliću, o tvrtkama kojima je navodno pogodovao oko Gospića, o tome kako radi državni inspektorat, ali i bivšim poslovnim partnerima koji su navodno uživali zaštitu Andrije Mikulića. Za Andriju Mikulića se godinama priča da “reketari”, barem tako kaže nekolicina poduzetnika koji su s njim išli u lov ne bi li si osigurali milost Državnog inspektorata. Uz Josipa i Moniku Šincek, u veljači su uhićeni Franciska Dodić, Antonija Bauk - djevojka brata Monike Šincek, Monikin otac Mileta Stevanović i još dva muškarca.
Na teret im se stavlja da su se pod vodstvom Josipa Šinceka udružili u zločinačko udruženje i, iako je Šincek znao da nemaju važeće dozvole za deponiranje ikakvog otpada, uvezli 35.000 tona plastičnog i mješovitog otpada iz Italije, Slovenije i Njemačke te preuzeli medicinski otpad iz Hrvatske. Taj otpad su, prema Uskoku, policiji i Europolu, mljeli te zakapali i razasuli na tri lokacije u Varaždinu, Gospiću i Benkovcu. Dio su pomiješali s betonom i izlili u betonske ploče. Šincekova tvrtka, sad u stečaju, bavila se preradom otpada u građevinski materijal. Inače su uvozili otpad kao sirovinu, pa dugo nikome nije bilo sumnjivo.
Tih 35.000 tona je, prema policiji, uvezeno u 1750 pošiljki od po 20 tona. Inspekcija zaštite okoliša proučavala je dokumentaciju pa su otkrili da su unosili netočne podatke o obradi i putovanju otpada. Monika Šincek i Franciska Dodić su vlasnice tvrtke Izoxeco, koja je sudjelovala u “operaciji” s Tipos Resurs d.o.o. u vlasništvu Šincekovih i još dvije tvrtke. Svatko od njih, kako se sumnja, dogovarao je i koordinirao radnike koji su prevozili i zatrpavali otpad zemljom i šljunkom. Prema pisanju Jutarnjeg lista, Dodićka je tako navodno “zaradila” 120.000 eura. Šincekovi, prema Uskoku, oko 466 tisuća eura, a ostatak oko pola milijuna eura. Europol, pak, tvrdi da su samo na otpadu “digli” četiri milijuna eura.