Udba počinje pratiti Antu Ciligu 17. prosinca 1949. godine. Suradnik ženskog pseudonima, "Sabine", izvještava Zrinjevac - Udba je nekoć bila u zgradi današnjeg Ministarstva vanjskih poslova – kako Ciliga planira pisati knjigu o Jugoslaviji. Vjeruje da će knjiga imati dobar tretman, "jer se njega tretirao kao najboljeg stručnjaka za spor KPJ - IB", odnosno sukob Tita i Staljina. Ciliga je podvukao "da on podržava stav KP protiv moskovskih imperijalista, mada ima i pitanja na kojima se ne slaže sa KPJ". Sukob Jugoslavije i Rusije ocijenio je "teškim" i "bezizlaznim" jer Rusi "protiv naroda koji im se suprotstavi vode borbu do uništenja". Ciliga je na razgovore u Italiju doputovao iz Pariza, u kojem je živio, a "Sabine" izvještava da bi se u Rimu želio vidjeti i s "Neronom", opet, dakle, suradnikom Službe... Potom je "Sabini" ispričao kako je iz Partije u Rusiji izbačen jer se protivio Milanu Gorkiću, Titovu prethodniku, kojeg nije volio. Od GPU je zatražio dozvolu da napusti Rusiju, no Talijansko veleposlanstvo – a Ciliga je bio državljanin Italije – nije mu dalo dopuštenje za povratak, pa je nakon tri godine zatvora dobio još šest godina progonstva u Sibir, no tamo je živio "gransenjerski"... Kad je izdržao kaznu, legalno je napustio SSSR pa je otišao u Beograd. Tamo je opet uhićen. Kraljeva policija tražila je od njega cinkarenje članova Partije, no on je to odbio.