Nažalost, mi smo društvo koje brzo zaboravlja i koje trči za novom senzacijom, a da se nije dobilo konkretno razrješenje sadašnjeg problema, piše o traumama obrazovnog sustava Blaženka Divjak
Vidi originalni članak
Mi u Hrvatskoj poznati smo po tome da se u teškim trenucima okupimo oko zajedničkog cilja, brzo reagiramo i pomognemo kada je najteže, ali onda kao da izgubimo dah i ne promislimo strateške promjene i rijetko nešto sustavno unesemo u naše institucije. Praćenje i poboljšavanje strategije na druge staze nam je također strano što ukazuje da naš demokratski sustav nije u punoj funkciji i da državne institucije nisu zrele. Mogli bismo reći da se kao društvo ponašamo djetinjasto: plačemo, branimo se, smirimo i zaboravimo.