Ako postoji nešto što građani u Hrvatskoj mogu sa sigurnošću predvidjeti to je da će, o čemu god bilo pitanje, oni na kraju platiti račun. U ovom slučaju riječ je o zdravstvu koje je, bez imalo pretjerivanja, u potpunom rasulu. Bolnice broje dugove, a pacijenti liste čekanja. Godinama se priča o reformama u sustavu, a čini se kao da je sve gore i gore, ako uopće može gore. Odlaze nezadovoljni liječnici, odlaze nezadovoljne sestre, pa i nezadovoljni pacijenti, no iz potpuno drugih razloga - ne mogu dobiti uslugu u razumnom roku pa plaćaju preglede kod privatnika. A isti ti pacijenti, barem većina, plaća zdravstveno osiguranje ne samo preko poslodavca, nego i ono dopunsko. Sad bi to dopunsko trebalo još više poskupjeti, a sve pod egidom poboljšanja zdravstvenog sustava. Jer sve je poskupjelo, pa mora i to. Nažalost, ne postoji neki veliki optimizam da će poskupljenje u budućnosti značiti i bolju uslugu u bolnici niti manje liste čekanja, pa ni bolje i pouzdanije medicinske aparate. Sustav koji trenutačno izgleda kao improvizacija na rubu pucanja, slažemo se, svakako treba financijsku injekciju, ali ne tako da se račun isporuči građanima i da ne postoji transparentnost prilikom trošenja tog istog javnog novca.