Ovo nam je jako brzo prošlo, prebrzo. Sada gledamo svi imamo jedan, dvoje djece samo što više nisu djeca nego odrasli ljudi. Unuci nam idu u školu, a nama se čini kao da je prošlo deset godina, a ne 50, rekla je Aleksandra Šnideršić (69) koja je u petak zajedno sa svojim kolegama iz razreda proslavila 50. obljetnicu mature. Svoje buntovničke dane započeli su zajedno u drvenim klupama u prizemlju VI. gimnaziji na gornjem gradu. Nakon četiri godine suza, smijeha i muke maturirali su 15. lipnja 1967. godine.
- Dan prije mature još uvijek smo bili dosta nervozni jer su neki išli na popravne ispite. Sjeli smo se u kafić i čekali, naravno svi smo prošli. Idući dan nismo došli doma do 5 ujutro jer smo slavili, tada smo se dogovorili da ćemo se nalaziti svakih 5 ili 10 godina, prisjeća se Aleksandra, sa smiješkom, lijepih vremena. Svi su uspjeli upisati fakultete i kasnije imali veoma uspješne karijere, osnovali obitelji i danas mogu reći da su zadovoljni svojim životom. Neki su se i odselili pa je tako jedan kolega na obljetnicu doputovao čak iz Londona. Nakon veselih zagrljaja i pokojeg komentara uputili su se u svoju staru knjižnicu kako bi se nakon dugo godina još jednom prozvala sva imena starih učenika. Na obljetnicu ih je došlo čak 25 od 32, a minutom šutnje prisjetili su se troje kolega koji su preminuli. Nakon toga nazdravili su šampanjcem i grickalicama i nastavili su se prisjećati srednjoškolskih dogodovština.
Bezobrazni podvornik
- Na zadnji dan četvrtog razreda odlučili smo u peć u razredu ubaciti sve knjige, sve smo zapalili. Vatrogasci su morali doći, pola škole je bilo u dimu. Skoro smo dobili svi ukor zadnji dan škole kao da nam je to trebalo ali nama je to bilo jako smiješno, govori nam Aleksandra. Nisu izostale ni priče o podvorniku koji je bio pravi vragolasti Denis. Stalno ih je zezao, skakao kroz njihov prozor i tužakao ih direktoru škole, a oni su njega za uzvrat mlatnuli i vraćali mu jednakom mjerom.
- Ovo je jedna odlučna ekipa, svi smo veseli i oduvijek smo se voljeli zajedno družiti, govori nam Aleksandra. Pedeset godina kasnije više manje svi su ostali u kontaktu, čak su si neki postali vjenčani i krsni kumovi, a sve mogu zahvaliti upravo modernoj tehnologiji.
Ostali su povezani zahvaljujući tehnologiji
- Iako smo stari volimo svi tehnologiju i računala. Svi imamo Facebook i mailove. Tako nam je najlakše da ostanemo povezani, šaljemo si slike djece i unučadi, objašnjava nam Aleksandra. Kako se približava državna matura i tisuće djece završavaju svoje srednjoškolsko iskustvo pitali smo je da li za njih ima neki savjet.
- Nije da je neki savjet ali neka shvate ovo ozbiljno, rekla je Aleksandra i dodala kako vremena za glupiranje ima dovoljno u životu ali odluke sada će im utjecati na ostatak života. Svoju zabavu nastavili su i nakon što smo mi otišli ručkom u starom fijakeru dogovarajući se već za iduću obljetnicu.