U dugogodišnjem radu u školskom sustavu radila sam s učenicima s različitim poteškoćama, no do 2021. nisam radila s autističnim učenikom. O autizmu sam dotad znala tek neke površne informacije i ta me misao pomalo plašila. Školska godina još nije ni počela, a ja sam već imala tremu, nisam znala što od djeteta mogu očekivati, kakve će biti njegove rekcije na određene podražaje, a i očekivanja roditelja su mi stvarala određeni pritisak - priznaje nam gospođa Dinka Tolić, profesorica hrvatskoga jezika u Osnovnoj školi Marije Jurić Zagorke u zagrebačkoj Dubravi.
POGLEDAJTE VIDEO:
Prvi susret i izazovi
Jan, dječak s autizmom prije četiri godine dolazi u 5. razred kao redovan učenik. Zahvaljujući trudu bivše učiteljice, Jan je u potpunosti integriran u razred. I prije početka nastave prof. Tolić je zatražila razgovor s Janovom mamom priznajući joj da nema profesionalnih spoznaja kako raditi s autističnim djetetom te da joj trebaju radni materijali koji bi ju mogli usmjeriti u daljnjem radu.
- Janova mama je vrlo brzo nabavila ogledne radne listiće i to je bio početak jedne divne suradnje. Do novih spoznaja dolazila sam putem interneta, na predavanjima koja su održavale profesorice sa Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu i u suradnji s Janovim asistenticama - govori Tolić te napominje da na Filozofskom fakultetu nije imala predavanja na temu rada s djecom s poteškoćama bojeći se da ni danas situacija nije puno bolja. Djeca s poteškoćama bivaju integrirana u sustav, a stvaran rad s takvom djecom prepušten je snalažljivosti i upornosti učitelja.
Unatoč početnoj nesigurnosti profesorica je vrlo brzo "kliknula" s Janom, opuštenost u svakodnevnoj komunikaciji brzo je urodila plodom: Jan je prihvaćao sve oblike rada, izvršavao je svoje zadatke, veselio se satovima hrvatskoga jezika. Prateći objave Janove mame, profesorica je pratila njegove aktivnosti te ih povezivala s gradivom iz jezika i književnosti.
- Obiteljska putovanja i vrijeme provedeno s domaćim životinjama često su prerastala u priču uz koju je Jan ponavljao vrste riječi i/ili pokazivao razumijevanje pročitanog. Prilagodba materijala često je značila obogaćivanje teksta raznim sličicama, svi važni pojmovi isticani su crvenom bojom, strogo se pazilo na preglednost i na font teksta - objašnjava Tolić. No naglašava da prilagodba nije vezana samo uz materijale, nego i uz način rada.
- Autistična djeca obično inzistiraju da njihov radni prostor bude izuzetno uredan, a to zahtijeva strpljenje i emocionalnu opuštenost. Jan je osjetljiv na vremenske promjene, povremeno treba prošetati ili zapjevati pa i meni spustiti rukave na košulji. Opušteno dijete u učionici najsigurniji je put do znanja - to jednako vrijedi za učenike s poteškoćama i bez poteškoća - kaže Dinka.
Kreativne metode poučavanja
Udžbenici prilagođeni djeci s poteškoćama ne pokrivaju sve aspekte poteškoća s kojima djeca žive i dolaze u školu, zato je angažman učitelja od iznimne važnosti. Kako bi Janu približila nastavne jedinice, prof. Tolić je sažimala svaku nastavnu jedinicu, obogaćivala je sličicama ili crtežima, bojom i fontom jasno isticala najvažnije pojmove i uz svaki zadatak koji bi Jan trebao napisati davala ogledne primjere.
Poseban izazov su bile lektire. Tu su joj kreativnim zadatcima često pomagali njezini učenici i školska knjižničarka koja je, prateći dječje časopise, pronalazila priče prilagođene Janovim sposobnostima i interesima. Dok su djeca pisala školsku zadaću, Jan je dopunjavao rečenice postojeće priče, na jednom papiru je imao nepotpune rečenice koje je morao dopuniti odgovarajućom imenicom s drugog papira. Posebno je bilo zanimljivo učenje glagoljice: profesorica je Janu priredila papir s nizom životinja koje je on morao napisati glagoljicom, azbuku mu je priredila na posebnom papiru.
Profesorica se nadala da će Jan sve napisati do kraja sata. Na njezino iznenađenje Jan je sve napisao u petnaestak minuta, točno i uredno. Jan voli crtati pa je profesorica često tražila da ilustrira temu priče s tim da je posebnu pozornost obraćala bojama jer Jan vidi i osjeća svaku nijansu boje.
Četiri godine zajedničkog rada bile su od velike važnosti ne samo Janu, nego i profesorici Tolić koja je uz Jana bolje upoznala sebe i toliko novog naučila o poučavanju.
- Jan me naučio kako se fokusirati na ono najbitnije i kako uživati u jednostavnim koracima - govori nam gospođa Tolić.
Podučavanje i edukacija
Iskustvo s Janom inspiriralo je profesoricu Tolić da svoje znanja prenese kolegama predstavljajući im dobre primjere prakse: kako prilagoditi nastavnu jedinicu, kako ju vizualno obogatiti, kako zadatke temeljiti na učenikovom iskustvu te kako postupiti u kriznim situacijama jer i one se povremeno dogode.
- U radu s djetetom s poteškoćama svaka je sitnica važna, a svaki napredak je nagrada - djetetu, učitelju, razredu. I to je ono što našem poslu daje smisao - zaključuje gospođa Tolić.
Predanost i strpljenje čine je posebnom, našim ponosom - učiteljicom koja unatoč i usprkos poteškoćama ne odustaje ni od jednog djeteta.
Priče o dobitnicima pratite u 24sata te u emisiji 'Dobro jutro, Hrvatska'. Svečanu dodjelu nagrada Ponos Hrvatske pratite 28. ožujka 2026. u 16 sati na HTV 2.
Organizatori su 24sata i partner HRT, glavni pokrovitelj je PPD, a ostali ponosni pokrovitelji projekta su OTP banka, Hrvatska pošta, HEP, Admiral, Erste banka, INA, PBZ Card, Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost, KONČAR, Fina, Hrvatska Lutrija, Telemach, Bauerfeind, JANAF, Studenac, Stega Tisak i Hotel Puntijar.