Splitski policajac koji je napadnut u četvrtak navečer i dalje se bori za život. Nalazi se na intenzivnoj njezi KBC-a Split i liječnici i drugo osoblje daju sve od sebe kako bi se izvukao. Ima više od pet uboda po cijelom tijelu.
Podsjetimo, policajac se kobne večeri vraćao kući nakon smjene u 1. PP, gdje radi i kao kontakt policajac za Kman. Prije odlaska je vjerojatno čuo da kolege traže 18-godišnjaka osumnjičenog da planira nauditi roditeljima, nakon dojave da je uzeo nož i prijetio da će ih “sve pobiti”. Policija je stigla pred obiteljsku kuću, ali mladića nije bilo pa su ga čekali.
Policajac, tada izvan službe i u civilu, susreo je mladića na ulici, pokušao ga zaustaviti, a ovaj ga je brutalno izbo nožem. Nakon višesatne potrage, mladić se vratio kući gdje ga je policija uhitila te je ubrzo posumnjala da je povezan s napadom na policajca. Njegove kolege hvale njegov rad, on je i 2021. nagrađen Medaljom Grada Splita.
Na društvenim mrežama osvanula je emotivna objava njegove građanke koju prenosimo u potpunosti uz njen pristanak:
Ja sam Katarina, ali uglavnom me zovu Kate. Živim sedam minuta od Limunova doma, a radim na Ini na Kmanu, gdje je bilo i njegovo radno mjesto.
Limun nije bio moj “službeni” prijatelj – on je bio čovjek kojem sam se uvijek mogla obratiti. Bio je otac koji voli ne samo svoju djecu, nego i svu djecu oko sebe. Limun je bio hodajuća radost… Ne sjećam se njegovog lica bez osmijeha.
U mom je mobitelu, imala sam njegov broj. Moj sin je s nekih 14 godina počeo ići na utakmice Hajduka, a ja sam tada bila razvedena i živjela sam s moja dva sina. Limun je to naravno znao.
Jedno popodne vratila sam se s posla i legla malo odmoriti, kad mi je zazvonio mobitel – pisalo je Limun. Srce mi je stalo. Čim sam se javila, rekao je: “Ne boj se, sve je u redu, ali sin ti je kod mene u postaji. Nosio je majicu koja je zabranjena.” Naravno, bivši muž i ja smo odmah došli.
Limun je mog sina odvojio od ostalih. Bio je jako mlad. Kad ga je doveo, obavio je jedan iskren, prijateljski razgovor s nama troje. Toliko je utjecao na našeg sina da on više nikada nije otišao na utakmicu. I hvala mu na tome. Kao i kod mnogih, pubertet je bio turbulentno razdoblje, a Limun je, šetajući onako neobavezno, uvijek nekako prolazio kroz moj život i ostavljao neizbrisiv pečat svojom dobrotom.
Naš posljednji susret bio je neki dan, u mojoj ulici, a kasnije i kroz kontakt na mom radnom mjestu. Njegova rečenica je bila:
“Kate, došao sam samo da ti kažem da ti je sin krasan.”
Moje srce je tada bilo kao kuća… Kao da sam dobila potvrdu da sam uspjela. Toliko mi je ta njegova rečenica značila.
Limun je bio moj prijatelj u pravom smislu te riječi.
Sigurna sam da Limun čuje i osjeća svu ljubav koja ga okružuje – ljubav njegove obitelji koju neizmjerno voli, ljubav svih nas u susjedstvu, kao i grada kojem je toliko godina služio.
Sigurna sam da će naš Limun biti dobro i da će onaj njegov osmijeh i toplina njegova duha još dugo ostati s nama…