Želim pomoći tim ljudima, oni me trebaju. Moram ići, ali vratit ću se. Ti znaš da sam ja divlja trava koja nikada ne nestaje, rekao je Jean-Michel Nicolier svojoj majci Lyliane Fournier prije odlaska u Hrvatsku. Imao je 25 godina kad se pridružio postrojbama HOS-a i obrani Vukovara. Majci se živ nije vratio. Njegovi posmrtni ostaci pronađeni su u listopadu ove godine, u grobnici na Ovčari, tek stotinjak metara od hangara u kojem je 1991. bio zatočen s drugim braniteljima.
Posljednji ispraćaj Francuza bio je 6. studenog na Memorijalnom groblju žrtava iz Domovinskog rata. Od njega su se došli oprostiti njegova braća s bojišta, oni koji su ga poznavali i oni koji nisu, tisuće njih, jer njegova je hrabrost i odlučnost da od neprijatelja obrani zemlju koju nije ni poznavao ostavila snažan trag. Ispraćen je uz sve hrvatske vojne počasti, a majci je uručena složena hrvatska zastava s lijesa. U dostojnoj tišini, sa svijećom u rukama, većina je pristiglih ispoštovala želju Jean-Michelove majke da na pogrebu ne bude zastava i znakovlja postrojbi ili navijačkih skupina.
Zavijorila se tek poneka zastava HOS-a, jedinice kojoj je Nicolier pripadao. Uz Nicoliera, nakon 34 godine na Ovčari su ekshumirani i posmrtni ostaci hrvatskih branitelja Zorislava Gašpara i Josipa Batarela, a na Petrovačkoj doli Dragutina Štita.
- Molila bih da hrvatska javnost ne zaboravi da Jean-Michel nije jedini čiji su posmrtni ostaci pronađeni tog dana, trojica su sve te godine ležala čak u istoj grobnici s mojim sinom - rekla je tad Lyliane Fournier.