Crkva je kroz stoljeća priznala više od 130 euharistijskih čuda, a posljednje se dogodilo 1996. godine, u vrijeme dok je papa Franjo bio nadbiskup u Buenos Airesu. Tada je svećenik Alejando Pezet slavio misu u trgovačkoj četvrti u Buenos Airesu. Tijekom dijeljenja pričesti vjernicima upozoren je da je jedna hostija pala na tlo, pored svjećnjaka koji dugo nije korišten. Bio je prljav, kao i hostija, pa ju je svećenik stavio u posudu s vodom i pohranio ju u svetohranište. No, kada je, nakon osam dana, ponovo došao u tu kapelicu, pronašao je tu istu hostiju u tabernakulu i vidio da je posve crvena; izgledala je kao krvavo tkivo.
O tome je obavijestio pomoćnog biskupa Jorgea Maria Bergoglia, današnjeg papu, koji je naložio profesionalno fotografiranje hostije. Kada su ih fotografija shvatili da se hostija uvećala i da sve više nalikuje tkivu, sve im je to bilo odveć čudno pa su odlučili javnosti zatajiti cijeli događaj. Svećenik je hostiju prebacio u destiliranu vodu i ponovo stavio u svetohranište. Tri godine kasnije, kardinal Bergoglio, današnji papa Franjo, saznao je da se hostija i dalje nije raspala i Bergoglio je dao nalog da se sve to detaljno analizira. Sve je analize proveo argentinski liječnik Ricardo Castanon koji je utvrdio da se hostija pretvorila u komad mišićnog tkiva te je uzeo uzorke i poslao znanstvenicima u New York.
Ne znavši što točno analizira, glasoviti newyorški kardiolog i patolog sudske medicine Frederic Zugibe utvrdio je da se radi o tkivu koje je dio ljudskog tijela i ima svoj DNK. Točno je definirao da se radi o srčanom mišiću lijeve srčane komore i da taj dio srca ima funkciju kontrahiranja srca. Osim toga, utvrdio je i da je komad uzet sa živoga tijela jer je oko tkiva bilo mnoštvo bijelih krvnih zrnaca, koja inače odumiru izvan života organizma i bez njega ne mogu živjeti. Doktor Zugibe pojasnio je i kako su bijela krvna zrnca prodla u tkivo uslijed snažnih udara u srce nastalih udarcima u prsni koš. Kada su mu iz Buenos Airesa rekli o čemu se zapravo radi, da je to bila posvećena hostija koja je prvo bila u običnoj vodi, pa potom godinama u destiliranoj, doktor je ostao zatečen. Konstatirao je samo da će ono što je vidio i analizirao "ostati za znanost neprotumačiv misterij koji nadilazi područje njegove kompetencije".
Nedugo potom i dr. Ricardo Castanon Gomez proveo je još jednu analizu. Usporedio je rezultate newyorškog laboratorija, a rezultatima iz 1971. godine iz laboratorija u talijanskom gradu Arezzu, gdje su analizirani ostaci tkiva iz 700. godine, nakon što je u Italiji također pronađena hostija koja je postala tkivo. Usporedba rezultata dva neovisna laboratorija pokazala je kako oba uzorka potječu od iste osobe, i to AB krvne grupe; iste one koja se pojavljuje na Torinskom platnu.