On je Janko, star je dva mjeseca i u stadu ima posebnu zadaću koju mu je namijenila njegova malena vlasnica, sedmogodišnja Ana Čagalj iz Zagvozda. Dok ostali dio stada nesmetano pase i odmara se na svježem zraku s pogledom na planinu Biokovo, Janko neprestano trčkara uz krave, vraća ih i ne dozvoljava da se udalje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kad su ga dobili na dar, bilo je veliko kao dvije šake. Tako malen i bespomoćan, bez mame ovce, odmah je privukao svu pažnju i brigu svoje malene vlasnice Ane, koja je preuzela odgovornost kako bi Janko bezbrižno i sigurno odrastao. Svakodnevno ga je iz boce na dudu po nekoliko puta hranila mlijekom svojih kravica koje Janko danas čuva poput vjernog psa čuvara. Zadojila ga Ana, a Janko je uz svoju Anu i stado rastao te je danas već pravo malo janje kojemu su milije kravice od ovaca.
Ana, učenica prvog razreda, svakodnevno nakon školskih obveza ne zaboravlja i dužnost koju je preuzela. Odlazak do stada, gdje je nestrpljivo čeka njezin Janko, uvijek spreman za druženje i poslušan na njezinu zapovijed, za nju su neprocjenjivi sati provedeni u prirodi. Dok Ana bezbrižno sjedi na livadi uz svoje kravice, Janko malo pase i stalno pogledava u pravcu svoje malene vlasnice. Ne ispušta je iz vidokruga, kao ni ona njega.
- Ma ja mu stalno govorim neka ide u stado gdje su ovce, ali neće, draže su mu moje kravice. Vidite kako ih čuva, ako se neka udalji, ja samo krenem, a Janko je već uz mene i vraća ih na livadu. On je samo moj Janko - govori malena Ana dok nježno miluje svoga ljubimca, s kojim vodi ozbiljne razgovore.
Uz njega je i mladi vučjak Vuk, s kojim Janko ima najviše problema jer zaigrani Vuk ne shvaća ozbiljnost posla koji mu je u budućnosti namijenjen. Stoga ga Janko u svemu podučava, kad treba budnim okom paziti ili tek boraviti uz kravice te kad je potrebno brzo reagirati i vratiti Sivu, Šaru, Holi, Graciju i Mazu.
Bocu i kravlje mlijeko zamijenio je Janko biokovskim ljekovitim travama koje bezbrižno pase dok mu društvo pravi njegova malena Ana.
Ona se udobno smjestila na plećima jedne od njih kako bi nam pokazala koliko je neustrašiva. Posebni su trenuci kad se nađe na plećima svoje ljubimice krave Ljube, koja će mirno stajati dok je Ana miluje i tepa joj na uho samo njoj znane riječi koje očito na Ljubu djeluju umirujuće. Jer kako bi drugačije, onaj tko gleda sa strane, mogao protumačiti tu neizmjernu ljubav i poveznicu životinja i malene hrabre djevojčice.
- Volim boraviti u prirodi, draže mi je tu na livadi nego u zatvorenom prostoru. Svaki dan jedva čekam obaviti domaće zadaće, pomognem mami i s braćom Jakovom i Ninom te u društvu moga tate odem do naših životinja. Je, da me moj mlađi brat Nino neće uvijek poslušati, ali meni to dok me moj Janko sluša puno ni ne smeta. Možda je Nino ljubomoran što se Janko druži više uz mene - naglas će Ana, dok je Nino zabavljen oko svojega Vuka koji bi, napominje Ana ozbiljno, ipak trebao učiti od Janka i biti malo poslušniji.
I dok smo tako pričali "ozbiljne" teme koje je Ana podijelila s nama, Janko je vraćao Mazu i Graciju, koje su se udaljile od stada.
- Janko, vrati ih - glasno je povikala Ana, dok je Janko već sljedećeg trenutka bio ispred kravica i trčkarajući ispred njih vraćao ih ostatku stada.
Miris trava, lagani povjetarac koji mrsi Aninu kosu dok uz nju poslušno stoji njezin prijatelj Janko, a kravice mirno pasu, spoj su prirode i prijateljstva ljudi i životinja. Na livadi Ana, Janko, u blizini Vuk i kravice, od kojih je svaka prema svojim osobinama i Aninom odabiru ponijela i ime, baš kao i malo janje Janko, koji se ne odvaja od kravica i svoje malene prijateljice.