Prije početka krvavog rata u Ukrajini Kostjantin i Vlada Liberov bili su fokusirani na fotografiranje vjenčanja i drugih proslava u Odesi. Bili su iznimno traženi, izvrsni u svojem poslu, njihove fotografije koje slave ljubav mnogima su među najdražim uspomenama.
Kad je počeo rat, ukrajinski bračni par planirao je napustiti Odesu i otići negdje na sigurno, negdje gdje mogu imati normalan život i zaraditi pa tako pomoći obitelji u Ukrajini. Koferi su im već bili spakirani, sve je bilo pripremljeno...
Ali nisu se mogli natjerati na odlazak...
U početku su pomagali kako god su mogli. Volontirali su i dijeli hranu i druge potrepštine, a onda je Vlada shvatila kako mogu više pomoći kroz fotografiju. Kako tako mogu svijetu prikazati brojne užasne koje je Rusija počinila tijekom rata.
- Od bilježenja ljubavnih priča prešli smo na dokumentiranje ruskih ratnih zločina - govori Vlada, koja je 2023. godine teško ranjena u regiji Donjeck prilikom fotografiranja. Geleri su joj se duboko zabili u tijelo, pisao je BBC.
U tijeku rata fotografirali su u Harkivu, Sjeverodonjecku, Lisičansku, Mikolajivu, Buči, Irpinu, Kijevu... U stotinama gradova i sela koja su se našla pod ruskom vatrom.
Trebalo im je dugo vremena da izgrade odnos s vojskom, da im vojska počne vjerovati. Često su s njima na prvim linijama bojišnice, na debelom minusu, na nekim od najopasnijih mjesta na svijetu...
- Prije nego što fotografije javno objavimo one se analiziraju kako smo sigurni da ne mogu naštetiti našoj vojsci na bilo koji način - naglašava bračni par.
U raznim intervjuima objasnili su kako im životi funkcioniraju...
- Kad smo na bojišnici budimo se u šest i odlazimo na sastanak s vojskom. Oni nas odvedu do naših pozicija. Fotografiramo cijeli dan i navečer se vraćamo u smještaj kako bi pregledali i obradili fotografije. Ključno je da to napravimo isti dan jer već sutra sve kreće ponovo - govore ovi fotografi i dodaju:
- Ne želimo prikazivati i bilježiti razaranje našim fotografijama. Fokusiramo se na ljude. Obične ljude koji iznenada čine herojske činove i suprotstavljaju se neprijatelju. Oni su naša zemlja, a ne zgrade. Zgrade možemo obnoviti. Naša zemlja su ljudi koji ovdje žive. Oni nam daju nadu da će se opet moći živjeti život sličan onome prije rata - kazali su za MOCV.
Susreli su se sa stotinama tužnih priča i teških sudbina.
- Ušli smo u Buču i Irpin nakon što su oslobođeni. Ljudi u Buči su bili slomljeni. Pokušali smo razgovarati s jednim muškarcem, ali on kao da nije bio tu, nije bio prisutan. Nije htio razgovorati ni s kim, izgledao je kao da ne želi više disati. Jedan čovjek nas je odveo iza svoje kuće i pokazao nam je mjesto na kojem je pokopao svoje susjede koje su Rusi ubili - govori bračni par koji je zbog svojih potresnih fotografija nagrađivan...