Kad je prije četiri godine kancelar Olaf Scholz objavio Zeitenwende, kompletnu promjenu vanjske i sigurnosne politike Njemačke, to je trebao biti odgovor na novu stratešku situaciju u Europi: nesigurnost u vezi s budućim američkim angažiranjem, ruska invazija Ukrajine i njezine posljedice, agresivna kineska ekonomska ekspanzija i politička fragmentacija EU. Time je doveden u pitanje i njemački utjecaj u Uniji. Tri desetljeća Berlin je ekonomski prosperitet (i vodeću ulogu u EU) gradio na izvoznoj ekonomiji zasnovanoj na jeftinom ruskom plinu i globalnom tržištu, na kojem su autokratske države (Rusija, Kina) bile ključne izvozne destinacije. Uvjerenje da je kroz trgovinu moguće širiti demokraciju, preferiranje meke moći (diplomacija, ekonomija) i duboka averzija prema militarizaciji i uporabi sile od Njemačke su napravili nesigurnu silu. Berlin je izbjegavao odgovornost koja dolazi s vodstvom i bio je nesposoban za poduzimanje odlučnih koraka preferirajući kompromisna rješenja i ekonomsku dobit. Nastavljanje ovakvog djelovanja, koje je dostiglo vrhunac pod Angelom Merkel, postalo je neodrživo.