Donald Trump i Vladimir Putin već godinama privlače pozornost svjetske javnosti svojim neobičnim odnosom koji oscilira između otvorenog divljenja i strateške kalkulacije. Njihova povezanost, koja je posebno došla do izražaja tijekom Trumpovog prvog predsjedničkog mandata, nastavlja intrigirati analitičare i javnost.
Počeci neuobičajenog savezništva
Kada je Trump 2016. godine postao predsjednik SAD-a, u ruskoj Dumi zavladalo je slavlje. Za Kremlj, Trump je predstavljao nadu u poboljšanje američko-ruskih odnosa nakon razdoblja zahlađenja tijekom Obamine administracije. Putin je u Trumpu vidio vođu koji bi mogao staviti ideologiju po strani i voditi vanjsku politiku temeljenu isključivo na nacionalnim interesima.
Povijesni sastanak u Helsinkiju 2018. godine označio je jednu od najkontroverznijih epizoda njihovog odnosa. Trump je tada šokirao američku javnost stajući na Putinovu stranu oko pitanja ruskog miješanja u američke izbore 2016., odbacujući procjene vlastitih obavještajnih službi. Prema The New York Timesu, ovaj je potez izazvao val kritika čak i među Trumpovim najbližim savjetnicima.
Ukrajinsko pitanje kao kamen spoticanja
Putin je vješto koristio svaku priliku za oblikovanje Trumpovih stavova o Ukrajini. Na sastanku u Hamburgu 2017. godine, ruski je predsjednik predstavio Ukrajinu kao korumpiranu državu, tvrdeći da Rusija ima pravo štititi svoje interese u regiji. Trump nije pokazivao otpor prema takvim interpretacijama, što je zabrinulo njegove savjetnike.
Tijekom predsjedničke kampanje, Trump je često mijenjao retoriku oko ukrajinskog pitanja. Dok s jedne strane kritizira slanje američke pomoći Ukrajini, s druge strane tvrdi da bi mogao okončati rat "unutar 24 sata".
Trump redovito hvali Putina, nazivajući ga "genijem" i "snažnim vođom". Putin je oprezniji u svojim javnim izjavama, ali ruski državni mediji često pokazuju naklonost prema Trumpu. Njihov odnos karakterizira svojevrsna transakcijska priroda - obojica su poznati po pragmatičnom pristupu međunarodnim odnosima.