Istraga u aferi Hipodrom ide dalje, iako su Goran Đulić (Možemo!) i Jagoda Bončina Franjković u noći na srijedu pušteni da se brane sa slobode. Podsjetimo, šef Upravnog vijeća Ustanove sportski objekti i v.d. ravnatelja te ustanove uhićeni su zbog optužbi da su trgovali utjecajem i zloporabili položaj i ovlasti. I to tako da su dvoje od pet svjedoka zaposlenih u toj ustanovi degradirali na poslu prebacivši ih na slabije plaćene pozicije s manjim opsegom posla, a isto je navodno bilo u planu za ostalih troje.
POGLEDAJTE VIDEO:
Uz to, Bončina Franjković je navodno u dogovoru s Đulićem asistentu ravnatelja predočila novi raspored poslova po kojem on ide na slabije plaćeno mjesto, a njegovo mjesto je trebao zauzeti ranije uhićeni Kosta Kostanjević, nekadašnji ravnatelj te ustanove, po izlasku iz istražnog zatvora.
Natrag među svjedocima
Đulić i Bončina Franjković su, kako smo doznali, aktivno iznosili obranu i to svaki oko pola sata, a neslužbeno se može čuti da su se branili sistematizacijom. Drugim riječima, da prebacivanje na slabije plaćena radna mjesta nisu oblik pritiska ili osvete zaposlenicima koji su svjedočili protiv Kostanjevića, već dio redovne sistematizacije Ustanove zbog boljeg poslovanja.
Uskok pak vjeruje da je plan za sistematizaciju nastao nakon Kostanjevićeva uhićenja, pri kraju njegovog vremena u istražnom zatvoru, i to kako bi se pogodovalo Kostanjeviću. Uskok u priopćenju piše da je degradacija asistenta ravnatelja zaustavljena kad su od USO-a tražili dokumentaciju o Kostanjevićevu zaposlenju. On je na kraju dobio slabije plaćeni posao savjetnika ravnatelja, umjesto pozicije asistenta koja bi mu mjesečno donijela oko 3 i pol tisuće eura bruto.
U priopćenju su naveli i da neće za dvojac tražiti istražni zatvor jer se nisu ispunili uvjeti za to. Drugim riječima, Đulić i Bončina Franjković su se već u srijedu mogli vratiti na svoja radna mjesta, gdje rade ti isti svjedoci koje su navodno pokušali degradirati.
I sad se postavlja pitanje: znači li to da njih dvoje ne mogu utjecati na svjedoke u slučaju onoga što im se stavlja na teret ili ponoviti kazneno djelo iako se vraćaju na iste pozicije, među te iste ljude koji su ih prijavili? Koliko smo uspjeli saznati, nisu dobili ni nikakvu mjeru opreza, dakle nitko im ne brani ni da komuniciraju sa svjedocima.
Jesu li trebali biti uhićeni?
Ovo je samo potpirilo naklapanja da glavni državni odvjetnik Ivan Turudić ovim uhićenjima pokazuje mišiće i trenira strogoću, a neki idu toliko daleko da tvrde da je ovo montirani politički proces koji ima za cilj naštetiti Možemo! i Tomaševiću, koji je dobio još jedan mandat za upravljanje blagajnom najbogatijeg grada u državi, koji je trn u oku HDZ-a. Nazvali smo nekoliko zagrebačkih odvjetnika koji se bave kaznenim pravom i često brane Uskokove osumnjičenike. Njihova pozicija nije jednostavna, pa su za 24sata dali svoje mišljenje anonimno.
- Što sad ovo znači, da ako je netko svjedok u nekom postupku, nikad ne može dobiti otkaz zbog nečega ili ne može biti premješten na drugu poziciju? Ovo je više radno pravni spor za Općinski sud - govori nam jedan odvjetnik koji se bavi kaznenim pravom.
Slično misli i njegov kolega koji tvrdi da su se svjedoci, ako su mislili da je sistematizacija zbog Kostanjevića i njihovih iskaza, trebali obratiti odvjetnicima i pokrenuti privatne tužbe.
- Za ovo još nisam čuo, da Uskok istražuje radne sporove - govori.
Treći vidi problem u tome kako se koristi istražni zatvor, i percepciji javnosti da je to kazna, jer kazna dolazi tek nakon suđenja.
- Uskok je dužan progoniti počinitelje onih kaznenih djela za koja je nadležan, a u konkretnom slučaju je nadležan za ova djela za koja tereti osumnjičenike. Druga stvar je postoji li u ovom trenutku osnovana sumnja da bi njihovo postupanje predstavljalo kazneno djelo. Ono što se navodi u priopćenu Uskoka za mene je, blago rečeno, smiješno. Uskok ulazi u opravdanost nove sistematizacije radnih mjesta USO-a navodeći da se to sve radi iz razloga da se degradiraju svjedoci protiv Koste Kostanjevića, što je puko naklapanje. Svakodnevno se u Hrvatskoj nekoga “degradira” smanjivanjem plaće, prebacivanjem na drugo radno mjesto ili čak otkazom, a je li to sve opravdano na kraju prosuđuju radni sudovi. Ispada da se Uskok odlučio baviti radnim sporovima i umjesto da ti, navodno šikanirani, radnici, sami pokrenu radni spor, Uskok je to na neki način učinio za njih - govori.
Problematizira i to da svaki predmet počinje uhićenjem.
- Postalo je zaista zabrinjavajuće da gotovo svaki predmet Uskoka započinje uhićenjima, iako za to nema ni najmanje osnove (u jučerašnjem slučaju su to i sami priznali time da nisu niti tražili određivanje istražnog zatvora). Uhićenje i istražni zatvor bi trebali biti iznimke, a redovna procedura pravilo. Istražni zatvor nije kazna, već procesna mjera, iako mi se čini da se to u zadnjih nekoliko godina zaboravlja. Minimum na koji bi svaki okrivljenik trebao imati pravo je da se brani sa slobode, a istražni zatvor bi trebalo određivati zaista u iznimnim slučajevima kada je to krajnje nužno. Kad god se radi o ovakvim službeničkim i gospodarskim djelima, gdje su osumnjičenici redom neosuđivane osobe, određivanje istražnog zatvora nema apsolutno nikakvu svrhu osim slomiti te osobe da priznaju i da pritom, po mogućnosti, terete druge. Ne treba biti pravno obrazovan da bi došao do zaključka da osoba koja je do trenutka uhićenja imala besprijekoran privatni i poslovni život, a sada je javno osramoćena uhićenjem i medijskom harangom koja je uslijedila, zasigurno neće izlaskom na slobodu odmah ići ponoviti djelo ili utjecati na svjedoke. To naprosto nije realno. Međutim Hrvati očigledno imaju fetiš na zatvor pa se onda preispituju odluke o puštanju na slobodu, umjesto da se preispituje one o određivanju istražnog zatvora - zaključuje.
S njim se djelomično slaže i njegova starija kolegica.
- Ne vjerujem da je stvar otišla toliko daleko da Uskok, kao institucija s ozbiljno zadaćom, rekla bih čak i krucijalnom za demokratsko društvo, ide u neke istrage i akcije ako nemaju dovoljno jake sumnje, ako ne i neke dokaze. U suštini se ovo može promatrati kao radni spor, no u pitanju su svjedoci u drugoj istrazi koju vodi Uskok, a onda su pravila malo drugačija. Ako postoji sumnja na neki oblik prisile, iznude ili ucjene nad svjedocima koji su u nekom postupku važni, a po medijskim pisanjima mi se čini da su ovi krucijalni jer se Galiće kao suokrivljenike nije pratilo i navodno ne postoji komunikacija između njih i Kostanjevića, Uskok se svakako mora osigurati. Mora se pobrinuti da te svjedoke i dalje ima i zaštititi ih, i to po Zakonu o Uskoku - objašnjava zagrebačka odvjetnica.
No ne vjeruje da bi se trebalo uhićivati.
- Svakako loše izgleda ovo 'ulovi i pusti'. I za teža djela je Uskok znao zvati na razgovor pa onda dizati optužnice, sjetite se bivšeg ministra Aladrovića koji nikad nije uhićen, a optužnica za nezakonito zapošljavanje i pogodovanje je protiv njega dignuta. Postavlja se to pitanje zašto su uhićeni ako već sutradan mogu pričati s tim istim ljudima prema kojima su navodno počinili neko kazneno djelo i biti na istim pozicijama koje su im to omogućile. To otvara prostor da se sumnja u potrebu uhićenja, i da uhićenja ispadnu samo alat za nanošenje sramote i političke štete. No treba vidjeti, ako postoji neka komunikacija koju Uskok ima, e to već mijenja stvar - zaključuje.