To bi se moglo nazvati "paradoksom Marije Selak Raspudić".

Najmanje kvalificirana kandidatkinja za gradonačelnicu Zagreba ujedno ima najveće šanse u drugom krugu izbora protiv aktualnog gradonačelnika Tomislava Tomaševića.

Ankete su to pokazivale i prije samih zagrebačkih izbora, debitantica u zagrebačkoj politici kotirala je kao najopasniji konkurent vladajućem Tomaševiću, unatoč činjenici da su se iza nje naslagali kandidati koji su svi, s jednom nevažnom iznimkom, imali neusporedivo više znanja, iskustva, referenci i poznavanja grada i njegove strukture.

A sada je Marija Selak Raspudić u sučeljavanjima, ali i u samoj kampanji, otkrila da se u kampanji pojavila kao padobranac bačen iza neprijateljskih linija, bez plana, programa i arsenala.

Pa čak i bez jasnog stava, kao u pitanju treba li Milan Bandić dobiti ulicu ili trg u Zagrebu. 

I upravo se takve osobe Tomašević treba najviše bojati.

To se doista može nazvati paradoksom. Zagrepčani biraju između najkvalificiranijeg kandidata Tomaševića i najmanje kvalificirane kandidatkinje Marije Selak Raspudić.

Platforma rušenja

Koja može privući glasove jedino i isključivo na platformi rušenja Tomaševića, a ne osnovi vlastite ponude rješenja i ideja za Zagreb.

Zato Selak Raspudić i nema konkretnog odgovora na pitanja o Zagrebu. Zato šalje kritike Tomaševiću za stvari koje je realizirao prije dvije godine, poput Moj ZET aplikacije. I zato je Tomašević može hvatati za riječ i za svaki lapsus, zbunjivati je i rugati se njezinim nepoznavanjem gradske strukture.

Tomašević je na sučeljavanjima dobio Selak Raspudić tamo gdje ju je oduvijek čekao - na gradskim i komunalnim temama.

S bilo kojim drugim protukandidatom Tomašević bi imao konkretniju raspravu o Zagrebu jer su svi, osim Tomislava Jonjića, vodili Zagreb ili bili uključeni u gradsku politiku. Ovako, jedan kandidat zna sve, drugi ne zna ništa.

No to se naziva institucionalnim iskustvom.

Iz prve ruke

Na tome je Zoran Milanović kao premijer dominirao u debatama s Tomislavom Karamarkom, jer je iz prve ruke i iz četverogodišnjeg iskustva u Banskim dvorima znao kako funkcionira državni aparat, Vlada, ministarstva, kako se vodi politika, kako funkcioniraju mehanizmi. Karamarko je znao samo kako se ruši Vlada.

Takvo iskustvo koristio je i Andrej Plenković u debatama s Davorom Bernardićem, kao i drugim SDP-ovim protukandidatima. Iskustvo vođenja države iz prve ruke, ma kako pogrešno, štetno ili destruktivno bilo, dragocjeno je i neoborivo u sučeljavanjima s kandidatima koji taj aparat promatraju izvana i analiziraju izdaleka.

Svejedno, to nije pomoglo Ivici Račanu, predsjedniku Vlade koja je dovršila autoceste prema moru i ekonomski oporavila Hrvatsku, u sučeljavanjima s Ivom Sanaderom.

To je, međutim, davalo prednost Milanu Bandiću u njegovim pobjedničkim kampanjama. A možda i njegovo kuhanje sada već slavnog ajngemahteca.

Ne poznaje Zagreb

Marija Selak Raspudić ne poznaje Zagreb: ne samo kao Tomašević, već ni kao svi ostali kandidati koje je ostavila iza sebe u prvom krugu.

Odnosno, ona naprosto nastupa kao stanovnica Zagreba kojoj smetaju prometne gužve, kašnjenje tramvaja, vrećice smeća, manjak parkinga, a Tomašević nastupa kao gradonačelnik koji kontrolira grad, provodi projekte, upravlja proračunom... 

I opet ona ima najveće šanse ugroziti Tomaševića na izborima ove nedjelje.

Selak Raspudić odlučila je graditi svoju političku karijeru kroz svake izbore koji joj ukažu na horizontu, a za koje je potrebna različita ekspertiza: od pitanja obrane, vanjske politike i Ustava na predsjedničkim izborima do odlagališta otpada i kružnih tokova u Zagrebu. 

Nema ni stav

A kad već nema ekspertizu, bilo bi poželjno da Selak Raspudić ima političku odlučnost, direktnost, hrabrost u izražavanju stavova u kampanji, ne samo na društvenim mrežama. Ali i to je u nekim osjetljivim temama izostalo.

No ovi izbori koji su nezavisnu kandidatkinju ipak pogurnuli u drugi krug i pod svjetla medijskih reflektora, mogli bi ujedno i potrošiti i izlizati onaj politički kapital koji je Selak Raspudić dosad skupila. Pa čak i ako nekim slučajem dobije nedjeljne izbore. 

Jer tek tada će se naći u neobranom grožđu. Na čistini. Na vjetrometini. A možda i u rukama onih interesnih skupina koje su radile na rušenju Tomaševića.