Sad sam dobro, puno bolje nego prije, maknuo sam se iz lošeg društva i prestao pušiti marihuanu, što sam prije stalno radio, jedva da sam funkcionirao. U programu sam prevencije ovisnosti, promijenio sam školu i društvo, a i kod kuće se puno toga promijenilo. Sad bolje razgovaram s mamom, ponekad zajedno odemo u kino. Prije smo se svi u kući puno svađali, sad više ne, govori nam Marko, poželio je da ga u tekstu tako zovemo, šesnaestogodišnjak iz Zagreba.
Jedan je od mnoge djece i mladih u gradu koja su u relativno novoj usluzi psihosocijalne podrške, uz aktivnost obiteljskih suradnika Centra za djecu Zagreb u Nazorovoj. 24sata su pokrenula akciju darivanja djece i mladih kao što je Marko. U sat vremena su dobri ljudi ispunili njegovu želju, ali i želje još 93 djece. Stvari koje su nama svakodnevica, kape, šalovi, gumice za kosu, njima su bile želje za blagdane. Srećom, uspjeli smo ih barem malo razveseliti.
Proveli smo dan s Markovom obitelji i s njihovom obiteljskom suradnicom Ilijanom Majer iz Centra za djecu Zagreb.
Mladić živi s majkom Lorenom, zamolila nas je da je tako ovdje zovemo. Zbog mnogobrojnih bolesti od ranog djetinjstva ona je nesposobna za rad, teško hoda i prošla je mnoge operacije. U kućanstvu su i baka i djed, obitelj je nekad, prije raznih nesretnih okolnosti, živjela dobro, lijepo. Zaredale su se, međutim, nevolje i obitelj se prepustila letargiji, problemi su ih samo nosili sve dublje. Marko je ušao u loše društvo, počeo redovito pušiti marihuanu, nizao je loše ocjene u školi, prijetilo mu je isključenje. Majka je sebi negirala da problemi postoje, no pristala je na pomoć stručnjaka jer se sama s problemima nije mogla nositi. U kuću im godinu dana, dvaput tjedno, dolazi obiteljska suradnica Majer, koja ih je štošta naučila, osnažila ih i, malo po malo, postali su sretnija i funkcionalnija obitelj. Marko je danas zreo mladić, čak i zreliji od vršnjaka, spreman otvoreno razgovarati o problemima u kojima je bio. Sad ima dobre ocjene, svoje ciljeve, hobije.
- On je danas potpuno drukčije dijete od onoga prije godinu dana. Kad su ovdje prvi put bili socijalna radnica i psiholog, rečeno nam je da će vjerojatno morati biti izdvojen iz obitelji, ali uspjeli smo - kaže sretna Majer, kroz čiji je tretman u protekle dvije godine prošlo dvadesetak obitelji u Zagrebu.
U programu budu godinu dana, ili dulje, ovisno o potrebi, nakon čega im i dalje pomažu, prate po potrebi.
- U velikoj većini riječ je su roditeljima koji ne znaju kako rješavati probleme, koji odustanu na prvoj prepreci. Pomažemo im da postanu funkcionalni, da nauče raspoređivati kućni budžet, što često nisu u stanju, da nauče redovito plaćati račune, rješavati administrativne stvari, ali ih učimo i najjednostavnijim praktičnim vještinama: kako pripremiti i spremiti hranu, kako je zamrznuti i rasporediti tijekom tjedna, kako sebi olakšati kuhanje u vremenskoj stisci i slično. U nekim slučajevima ljudi ne znaju brinuti ni o sebi, i potrebna im je pomoć u brizi za dijete. Tu mi uskačemo - pojašnjava Majer.
"Svojim" obiteljima pomaže i u pronalaženju stana, smještaja, pri različitim administrativnim zahtjevima, u svemu.
- Što se Marka i njegove majke tiče, čak smo i nadmašili početna očekivanja, uvelike su napredovali. Sad radimo na tome da Marko preuzme i dio brige oko kuće - govori obiteljska suradnica.
Popravio ocjene, pomaže majci...
- Volio bih raditi kao konobar, to mi je privlačno - kaže nam Marko, danas mladić siguran u sebe, komunikativan, elokventan.
Vrlo je popravio ocjene, na dar iz donacije dobio je zato i PlayStation, život mu je mnogo kvalitetniji. Prije mjesec dana u kući je dobio i internet.
- Prvih nam je dana gospođa Ilijana djelovala strogo, ali smo poslije shvatili da nam tako zapravo pomaže, da se moramo trgnuti - dodaje majka Lorena. Na štednjaku joj se krčka gulaš, fino miriše, u ovoj se kući sad kuha svaki dan, jedu "na žlicu". Pomaže li i on u kuhanju, pitamo Marka.
- Pa ne baš. Za sada samo pratim recepte na TikToku i znam ispeći jaje, to je to - smije se mladić. Fotografiramo ih sve troje kako paze na gulaš, pred kameru Marko i Lorena ne žele, razumijemo to.
- Ponosna sam na sina, vrlo ponosna. Trebala sam možda ranije reagirati, ali mi je bilo teško priznati da trebam pomoć - kaže nam majka.
- Uspijemo li roditelje u takvim obiteljima, primjerice, dovesti do toga da se zaposle, što sami nisu niti pokušavali, učinili smo vrlo mnogo. Ako na vrijeme prepoznamo da neko dijete, jednako tako, ima problema s drogom, učinili smo još i više, najviše, jer tko zna dokle bi inače sve išlo - ističe Ines Vrban, voditeljica Odjela psihosocijalne podrške, obiteljskih suradnika i voditelja intenzivnih mjera nadzora pri Centru, u Podružnici "I. G. Kovačić".