Puževa je bilo posvuda, a meni je došlo da sjednem i plačem. Zbog mojih patkica više nemam problema nego uživam u vrtu, kazala nam je Marija Erdelec (56), koja u podravskome mjestu Kalinovac sad ima pravi mali raj od vrta.
U tome su joj pomogle indijske patke trkačice, koje jedu sve nametnike koji vrtlarima stvaraju glavobolje. Prve patkice nabavila je prije tri godine, a otad se njena ljubav prema patkama samo proširila.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Imali smo jako puno puževa. Onda sam vidjela kod jedne žene tu u Kalinovcu da ima indijske patke. Imam nećakinju koja je studirala veterinu, pa sam je kontaktirala. Ona mi je prve patke donijela iz Svetog Ivana Zeline, tu iz okolice. Tri godine ih imam. Puževa se nismo mogli drukčije riješiti. Rukavice na ruke, najlonska vrećica i beri. Brali smo ih po 500 na dan. Sigurno je to bilo dva sata posla. Baka je više brala jer je u mirovini, a ja kad nisam bila na poslu, uskakala bih. I navečer, naravno. Ujutro i navečer smo ih sakupljali. Poslije kiše redovito. Kiša je bila mamac za njih - kazala je Marija.
Iako isprva nije bila sigurna hoće li patke zaista "riješiti problem", odlučila je pokušati jer, kako sama kaže, nije imala što izgubiti. Puževi su ubrzo nestali, a patke su se odlično snašle u njezinu velikom dvorištu i vrtu punom grmlja. Marija ih sad ima nekoliko. Trenutno dva patka i tri mlade patkice, koje je ostavila za sebe, dok su ostale prodane. Nažalost, nedavno joj je lisica odnijela jednu patku i svih 14 jaja, što ju je silno rastužilo.
- Kad sam čula za patke, nisam baš vjerovala da će tako dobro raditi posao, ali nisam imala kaj izgubiti. Bilo je preveliko opterećenje. Imamo veliko dvorište, veliki vrt, puno grmlja. U to vrijeme susjedi nisu održavali svoje zelene površine, pa je sve to prelazilo k nama. Koliko god mi kosili, oni su opet dolazili. Bila je to stvarna invazija. Nisam mogla više, brala bih ih i plakala. Trenutno imam dva patka. Jednu patku mi je lisica nedavno odnijela s 14 jaja. Jako sam bila žalosna. Sjedila je tu u dvorištu, složila si gnijezdo u grmu, planirala sam je preseliti, ali nisam stigla. Lisica je sve odnijela - opisala nam je.
Iako ne jede njihova jaja, koristi ih za izradu domaće tjestenine, poput rezanaca i palačinki, jer su izvrsna za kuhanje.
- Njihova jaja se mogu jesti. Ja nisam, nekako ne mogu, ali termički se sve obradi. Za tjestenine su super. Rezanci, domaće palačinke, sve se može raditi. Male patke sam rasprodala, ostale su mi tri, njih sam ostavila za sebe. Sad imam u inkubatoru još deset jaja. Nije bilo teško priviknuti se na uzgoj. Nisu one zahtjevne. Imamo i kokoši, pa idu s njima spavati. Preko dana su u dvorištu. Dvorište nam je ograđeno, zatvoreno, mogu se slobodno kretati. Ne trebaju neke posebne uvjete. Obožavaju kišu! Ako je negdje lokvica, prve su tamo - kazala je i dodala:
- Nemaju imena. Zovem ih jednostavno 'patkice', a one idu za mnom. Prate me po dvorištu, pogotovo kad ih pustim otraga u vrt. Suprug je posadio mladu lozu, pa moram biti uz njih da ne bi nešto oštetile. Ali kad ih pozovem, one dođu. Hrane se šrotom: pšenica, kukuruz, sve sameljemo. Malima smo davali pileću smjesu. Obavezno moraju dobivati i kostovinu da ne stradaju kosti i noge - objasnila je.
Marija s osmijehom i ponosom preporučuje svima koji imaju vrt da nabave ove patke. Kaže da nisu zahtjevne, lako ih je uzgajati, a posao koji obave u borbi protiv puževa vrijedi zlata. No ima i dodatni savjet za buduće vlasnike ovih patkica.
- Ako ih pustite van, raziđu se gdje god ima puževa i glista - dodala je.