Prije točno godinu dana u aferi Mikroskop uhićen je Vili Beroš, višegodišnji ministar zdravstva, koji je nakon toga dobio posao u državnoj bolnici koja je njegovom aferom oštećena i čiji su ortaci - obitelj Petrač - naknadno priznali krivnju. 

Jučer je uhićen Andrija Mikulić, glavni državni inspektor, osoba za kojom su se godinama vukli repovi raznih afera i skandala, politička uzdanica HDZ-a uhićena zbog afere sa smećem u Gospiću, ali i pod istragom zbog malverzacijama s kamenolomima u Zagorju.

I sve to prolazi rutinski za Andreja Plenkovića.

To je rutina

I sve to događa se u prvih osamnaest mjeseci njegova trećeg mandata kojeg je osvojio unatoč činjenici da su deseci njegovih ministara, dužnosnika i stranačkih uzdanica završile u aferama, pritvorima i na optuženičkim klupama.

Ono na čemu neke demokratske vlade padaju, za Plenkovićevu je postala obična rutina.

Ipak, koliko je previše?

Zajedno s Andrijom Mikulićem, Plenković je jučer naprasno, bez najave i upozorenja, na zatvorenoj sjednici Vlade smijenio još šestero direktora državnih tvrtki, od kojih je većina u većoj ili manjoj mjeri tijekom svojih mandata bila umočena u neku korupcijsku aferu.

Izgledalo je to kao "sječa knezova", gotovo kao da je nova vlast zasjela na čelo države i krenula čistiti stare kadrove. Ali to je sve obavio Andrej Plenković.

Onaj koji je postavljao ljude na čelne pozicije, od Andrije Mikulića do Luciana Vukelića iz HZZO-a, onaj koji je držao u na direktorskim funkcijama osobe pod čijom su paskom neke tvrtke rapidno propadale, onaj koji je na čelu Državnog inspektorata držao osobu koja je višestruko kompromitirala tijekom godina, sada nastupa kao spasitelj.

Plenković sada čisti ono što je godinama taložio.

Pokrivanje tragova

Izgledalo je to kao pokrivanje tragova, preventivno čišćenje u kojem se Mikulića utrpalo u paket aranžman s direktorima javnih ili državnih poduzeća kako se ne bi primijetilo da je glavni državni inspektor smijenjen taman prije nego što je trebao biti uhićen.

Plenkovićeva vlada postala je autoimuna bolest Hrvatske: sama proizvodi afere, generira korupciju i uništava organizam kojeg onda sama nastoji spasiti, popraviti i oporaviti. Taj proces prešao je u rutinu, i za Plenkovića, i za oporbu, i za javnost.

I svi znaju da će se to teško promijeniti.

HDZ se neće promijeniti, sigurno ne onako kako je to obećavao Plenković po dolasku na čelo stranke. 

Odnosno, promijenio se utoliko što je postao još gori. 

Korupcija i histerija

Na epidemijsku korupciju, koja je postala temeljna karakteristika HDZ-ova ponašanja na vlasti, kad god se domogne pozicija i dočepa proračuna, sada se nadovezala u proustaška histerija koje se HDZ obično hvatao u oporbenim vremenima, kad je trebalo radikalizirati društvo, isprovocirati izvanredno stanje, državnim udarom srušiti vladu.

Sad ispada da se ustaštvom želi pokriti korupcija.

Upravo u vrijeme kad je Andrej Plenković optuživao ljevicu i lijevu oporbu da proizvodi histeriju oko desničarskog udara, HDZ je otvorio vrata ustašizaciji Hrvatske, pustio iz boce zloduha desničarskog radikalizma kojeg je Plenković primio za ruku prije nego što ga taj zloduh uhvati za gušu.

Povratna preobrazba

Plenković je tako od generatora korupcije postao promotorom ustaštva i radikalne desnice, što je zadivljujuća preobrazba samog premijera, ali i možda jedinstvena pojava u samom HDZ-u. Svakako nakon Franje Tuđmana za kojeg sada kažu da nije tolerirao ustaštvo, ali su njegove frakcije tada formirane po koruptivnom i po ekstremističkom modelu.

Plenković se trebao prije deset godina obračunati s radikalizmom iz Karamarkove ere, pa ga je sada strastveno prigrlio i ušao s njim u krevet. A trebao je i očistiti HDZ od koruptivnog nasljeđa nakon što je pravomoćnu presudu HDZ-u popratio tvrdnjom da je to bio "neki drugi HDZ".

Pa je u drugoj godini trećeg mandata proizveo Beroša i Mikulića, kao što je doveo ZDS u Sabor, a crnokošuljaše izveo na ulice. 

I opet se održava na vlasti.

Ne samo glasovima birača, već i rukama saborskih zastupnika kojima, eto, ne smetaju ni korupcija, ni ustaštvo. Ni liberalima, ni manjinama, ni desnici, nikome.

Što je HDZ gori, to je Plenković stabilniji.

I što je Plenković stabilniji, Hrvatska je ugroženija.