Zamislimo, recimo, da se umjetna inteligencija ubaci u - hrvatske državne nabave!? Nahranite je podacima o poslu koji treba obaviti, onda joj zainteresirani pošalju ponude, i onda algoritmi, koji su svakoga dana sve bolji, odabiru pravog izvođača! Što bi se dogodilo? Prvo, umjetna inteligencija nema klijente, kumove, prijatelje, nema stranačke drugove, ne gleda ima li zainteresirani izvođač stranačku iskaznicu. Dakle - ona bira najboljeg. Ok, znamo mi našeg čovjeka. On će igrati pošteno, ako baš sve druge opcije propadnu. No umjetna inteligencija ima alate koji prepoznaju prevaru. Ona će našega druga sa stranačkom iskaznicom i voljom za manipulaciju brzo prepoznati i reći mu - hvala, ali niste zadovoljili. Što to, nadalje, znači? Znači da će najbolji ponuđač vjerojatno dobiti posao. Novac poreznih obveznika bit će utrošen u najmanjoj mogućoj mjeri, a za nj će biti dobivena najbolja moguća usluga. Što to, nadalje, znači?