”Pitanje podrijetla Hrvata je za svakog od nas ispit naše rodoljubne i domoljubne zrelosti. Zapustili smo i zanemarili čvrste temelje našeg narodnog postanka, kolijevku našeg rođenja, mjesto od kuda ponosno nosimo naše neizbrisivo, neotuđivo i vječno ime Hrvat. Dopustili smo, da nam strani i neskloni određuju mjesto postanka i imena, pa smo već dosad bili i Goti i istočni Goti i Kelti i Iliri i Germani i Dalmati i Srbi katolici i samonikli Balkanci i potomci nomadskih plemena Sarmata, da bismo na kraju, kako piše njemački rječnik iz 1955. godine, bili: ‘Južnoslavensko pleme s Balkana’. Sve i sva, s jednom jedinom svrhom, da nam se pravi trag zamete.”
Citat je ovo s portala udruge koja “u svojem djelovanju zahvaća u cjelinu hrvatske zbilje, s težnjom da afirmira vrijednosti koje su utkane u hrvatsku tradiciju i čine izvorište hrvatskog kulturnog i nacionalnog identiteta”, a u čijem su osnivanju i vođenju sudjelovali i neki od “barakaša” HDZ-a. Citati slični ovom od početka 1990-ih nisu rijetkost, a njihov cilj je upozoriti na to da pravi trag podrijetla Hrvata treba tražiti u Iranu i među Irancima. Prisutnost različitih teorija o podrijetlu naroda nije hrvatska specifičnost, kao što ni motivacija za pronalaženje “pravoga traga” nije uvijek i isključivo znanstvena. Naprotiv, ona je vrlo često uvjetovana rasnim, ideološkim, pa i političkim motivima. Tako je i s tzv. iranskom teorijom, kad je u pitanju podrijetlo Hrvata. Postoji niz stručnjaka koji ovoj temi već više od sto godina pristupaju s ciljem otkrivanja povijesnih činjenica, ali postoje i oni koji imaju drugi cilj: dokazati da Hrvati i Srbi nemaju ništa zajedničko, a pogotovo ne podrijetlo. I dok se takav pristup najčešće nije tolerirao tijekom postojanja prve i druge zajedničke države Južnih Slavena, izlaskom Hrvatske iz Jugoslavije 1991. naglašavanje hrvatsko-srpskih razlika postaje sve poželjnije. Vidljivo je to i u školskim udžbenicima povijesti, koji su mladim Hrvatima trebali objasniti da ono što se u tom trenutku događalo, tj. rat, nije slučajnost, nego jedna u nizu neminovnih eskalacija višestoljetnog hrvatsko-srpskog neslaganja. Umjesto dotadašnjeg inzistiranja na bratstvu i jedinstvu dva južnoslavenska naroda te jezičnim i kulturološkim sličnostima, počelo se naglašavati razlike. A ona “nulta razlika” je bila ta da, za razliku od Srba, Hrvati po svojem podrijetlu uopće i nisu Južni Slaveni. Već Iranci.
Iako su mnogi priželjkivali da će održavanjem prvih višestranačkih izbora 1990. hrvatsko društvo postati demokratsko, ono što smo dobili bilo je daleko od toga. U stvarnosti je jednopartijski komunistički sustav zamijenjen jednopartijskim HDZ-ovskim sustavom s naglašenom autokratskom pozicijom stranačkog i državnog predsjednika Franje Tuđmana. Pod pokroviteljstvom Stranke i Predsjednika, uz to i povjesničara, počeo se stvarati i novi narativ o hrvatskoj povijesti. A u njemu je od početka posebnu poziciju zauzimala i “iranska teorija” o podrijetlu. I dok su projekti koji bi napokon na nepristrani način istraživali razdoblje 20. stoljeća, pa i hrvatsko-srpske odnose, gubili podršku vlasti, izdašna sredstva dobivaju projekti koji su trebali dokazati vezu Hrvata i Iranaca. Zanimljivo, među onima koji su upućivani u Iran da pronalaze “prave tragove” nisu bili ugledni hrvatski povjesničari i arheolozi, nego uglavnom stručnjaci s jednog zagrebačkog instituta s područja prirodnih znanosti, a među njima uglavnom fizičari. Za cijelu priču nije nevažno spomenuti da je pobornik “iranske teorije” bio i sam Franjo Tuđman. Na internetu se može pronaći snimak gdje Tuđman govori o vrču iz Irana, tj. Perzije iz 18. st. prije Krista na kojem tvrdi da se nalazi hrvatski grb, i to s prvim bijelim poljem, te da su se Hrvati tad zvali Huruvati. A onda i zaključuje kako su ovi “dokazi” bili nepoznati javnosti zato što je “hrvatska znanost bila toliko prigušena”.
Posljednjih tridesetak godina među hrvatskim je desničarima bilo popularno naglašavati povijesnu, kulturnu, jezičnu, državotvornu, pa i genetsku povezanost s Irancima. Gotovo da bi čovjek očekivao u ovako teškim trenucima za Iran pokoji izraz solidarnosti s bratskim narodom u našoj pradomovini. Ili smo, iz političko-pragmatičnih razloga, i od ovoga podrijetla odustali?