Pobijedio je na izborima, popeo se na pozornicu i održao govor koji nikoga nije ostavio ravnodušnim. Niti one koji su ga vatreno podržavali niti one koji su se pribojavali njegovih ksenofobnih i populističkih stavova, kao i diktatorskih sklonosti. Istina, pobijedio je na demokratskim izborima, ali je sve upućivalo na to da demokraciju prezire. Lažne vijesti, dezinformacije, uvrede i prijetnje neistomišljenicima prihvatio je kao uobičajeni način komuniciranja. Kritizirao je strance u zemlji smatrajući ih prijetnjom po nacionalnu sigurnost i nacionalne interese. Pritom je neke smatrao odgovornijima od drugih i zalagao se za njihovo protjerivanje. Posezanje za teritorijem tuđih država opravdavao je interesima vlastite. Pristaše su u njemu vidjeli vođu i mesiju koji će spasiti državu i naciju, ali i uspostaviti novi svjetski poredak. Zato i nisu prezali od nasilja kako bi mu pomogli da dođe na vlast.
Spomenuti govor po preuzimanju vlasti započeo je riječima: “Vjerujem da su stvoreni preduvjeti za koje sam se borio zadnjih godinu dana”. Svoje namjere objasnio je obećanjem: “Ne želim lagati i ne želim varati. To je razlog zašto sam odbio ikad stajati pred ovim narodom i davati jeftina obećanja”. A onda se obrušio na prethodne vlasti. Optužio ih je za izdaju nacionalnih interesa, visoku inflaciju, rast kamatnih stopa, uništenu proizvodnju, “armiju nezaposlenih” i “ludilo porezne politike”. Naglasio je i da uspjeh treba tražiti prvenstveno u vlastitoj snazi. “Želimo da svi naši napori budu vođeni jednom spoznajom, jednim uvjerenjem: nikad nećemo vjerovati u stranu pomoć, nikad u pomoć koja se nalazi izvan naše vlastite nacije, izvan našeg vlastitog naroda. Budućnost našeg naroda leži samo u njemu. Tek kad budemo uspjeli povesti ovaj narod naprijed pomoću njegova vlastitog rada, njegove vlastite marljivosti, njegova vlastitog prkosa i njegove vlastite ustrajnosti - tek tad ćemo ustati, kao što su nekad naši očevi učinili našu državu velikom, ne uz pomoć drugih, nego vlastitom zaslugom.”
Nastavio je i o potrebi izgradnje svjetskog mira i napretka.
“Za taj mir uvijek su bili potrebni jaki narodi koji mu teže i štite ga. Svjetsko gospodarstvo moguće je zamisliti samo ako ga podupiru gospodarstva zdravih pojedinačnih nacija. Počevši s vlastitim narodom, pomažemo u rekonstrukciji cijeloga svijeta. Budući da kao najviši cilj doživljavamo očuvanje našeg naroda, omogućavajući mu da poduzima vlastitu borbu za opstanak, moramo ukloniti uzroke vlastitog raspada i tako ostvariti pomirenje.”
Potrebno zajedništvo postići će se po njegovim riječima “obrazovanjem koje počinje u kolijevci i koje će u mlade umove usaditi vjeru u Boga i vjeru u naš narod. Tako će ovaj program biti program nacionalnog uskrsnuća na svim područjima života, netolerantan prema svakome tko se ogriješi o narod, ali brat i prijatelj svakome tko ima volje boriti se s nama za uskrsnuće našega naroda”.
Govoreći o potrebi zajedništva ujedno je i upozorio one koji rade na podjelama: “Sve dok me Svevišnji održava na životu, moja odlučnost i moja volja da ih uništim neće imati granica”.
Objasnio je na kraju govora i zašto je preuzeo vodeću političku funkciju u državi: “Nisam to učinio za plaću. Učinio sam to za dobro naroda! Bila je to najteža odluka u mojem životu. Usudio sam se to napraviti jer sam vjerovao da tako mora biti. Odvažio sam se na ovu odluku jer sam siguran da se više ne smije oklijevati. Usudio sam se donijeti ovu odluku jer sam uvjeren da će se naš narod konačno urazumiti i da će, makar nas milijuni danas proklinjali, doći čas kad će ipak krenuti s nama, shvativši da zapravo želimo samo najbolje”.
Eto, tako je govorio čovjek koji je 30. siječnja 1933. preuzeo vlast u Njemačkoj. Njegovo ime je Adolf Hitler.
Ako vam riječi i stavovi njemačkog političara iz 1930-ih danas zvuče poznato, tj. ako uočavate sličnosti s riječima i stavovima koji se danas mogu čuti u javnosti, onda je to veliki problem.
Ako ih ne vidite, onda je problem još veći.