Tek što je ušao u aktivnu politiku, Adolf Hitler doživio je pravi fijasko. Rezultat neuspjelog državnog udara koji je s istomišljenicima iz Nacionalsocijalističke njemačke radničke partije (NSDAP) pokušao provesti 1924. bili su uhićenje i zatvorska kazna. Nedostatak podrške širokih narodnih masa za revoluciju koju je smatrao nužnom za oporavak njemačkog društva demotivirao ga je i deprimirao do te mjere da je u jednom trenutku čak pomislio odustati od politike. Izašavši iz zatvora odlučio je sebi, stranci, ali i njemačkom narodu dati još jednu priliku. Međutim, očekivanja su se ponovno pokazala preoptimistična i nerealna. Na izborima za Reichstag održanima 20. svibnja 1928. NSDAP je osvojio mizernih 2,6 posto glasova. Političkim komentatorima bio je to više nego jasan znak da su nacistički pokret i Hitlerove državničke ambicije ovaj put definitivno dokrajčeni. Pa ipak, svega pet godina kasnije NSDAP postaje najjača politička stranka, a njezin vođa Adolf Hitler najmoćniji političar u Njemačkoj. Iz godine u godinu njegova moć rasti će ne samo u zemlji, nego i izvan njezinih granica. Ohrabren ili bolje rečeno opijen političkim uspjesima, Hitler se odlučuje okušati i u ulozi vojskovođe. I ponovno mu sve polazi za rukom. Bez imalo problema osvaja zapadnu, srednju i dijelove istočne Europe. Nadomak je osvajanja i najveće zemlje na svijetu - Sovjetskog Saveza.