Zapadnjaci koji su ‘20-ih i ‘30-ih godina dolazili u Jugoslaviju zapazili su nekog čudnog svata među sindikalcima koji pobunjuju radnike – nosio je zlatni sat, elegantno se odijevao, imao čeličnoplave oči i pogled od molibdena… Nisu mogli vjerovati da je taj tip seljak iz Kumrovca nego je, zaključili su, nelegalni sin nekog aristokrata iz Poljske ili Mađarske. Onda je tu legendu promulgirala slavna Rebecca West. Tito se doista ne uklapa u zapadnjačke predrasude o Balkancima, a ni u naše kolektivne samopercepcije, u kojima je takve dendije teško moguće zamisliti i među dirigentima, starim lozama poput Vranyczányja ili Bombelessa, a kamoli među bravarima iz Kumrovca. Engleski pisac Evelyn Waugh na Visu je 1945. zaključio da je Tito “lezbijac”, a postotak ljudi koji ni danas ne vjeruju da je Tito bio Josip Broz iz Kumrovca zapanjujući je – možete ih sresti među radnicima, domaćicama, poštenom i odnarođenom inteligencijom, pa i među doktorima znanosti. Mnogi ga smatraju novim lažnim carom Šćepanom Malim, ali koja bi sila kreirala takvog igrača pa ga bacila u naše gudure, nije jasno.