Pokloni pristižu u naše podružnice, hvala svima koji će Božić djeci učiniti još veselijim i ljepšim, učinili ste puno, kaže nam sretno Ilijana Majer, obiteljska suradnica Centra za djecu Zagreb u Nazorovoj, s kojim su 24sata organizirala akciju darivanja 94 djece.

Riječ je o djeci koja žive u svojim obiteljima, ali roditelji trebaju stručnu pomoć obiteljskih suradnika kako bi postali kompetentniji, bolji i čitava obitelj funkcionalnija. Zahvaljujući takvom osnaživanju roditelja, djeca ne moraju biti izdvojena iz obitelji i smještena u dom ili u udomiteljsku obitelj.

No roditelji, isto tako, ne mogu svojoj djeci priuštiti božićne poklone, a često ni neke stvari koje svi mi uzimamo zdravo za gotovo. Na listi skromnih želja ove djece nalazile su se gumice za kosu, trenirke, setovi za crtanje... Nešto što je nama uobičajeno za svakodnevni život, njima je bila velika želja.

Stoga smo organizirali prikupljanje poklona za tu djecu koja su zabilježila što žele za Božić, a vi ste se, dragi čitatelji, upisali za kupnju poklona u roku od samo sat vremena na dan objave akcije, 11. prosinca. Sad pokloni pristižu u podružnice centra, odakle ih obiteljske suradnice nose djeci u obitelji i čine im ove blagdane najboljima do sad.

Ako je netko možda zaboravio na poklon, u ime djece molimo da ga pošalje što prije, jer kao što nema veće sreće od dječje, nema ni većeg razočaranja od njihova.

- Djeca prekrasno reagiraju, njima je to velika radost, a često u poklonu koji su poželjeli bude još neka sitnica, slatkiši, što ih dodatno razveseli - kaže Majer.

Suradnici iz Nazorove u obitelji odlaze dvaput tjedno i roditelje, čitave obitelji, uče boljoj komunikaciji, rješavanju problema, svakodnevnom funkcioniranju, do naizgled banalnih stvari kao što su plaćanje računa, rješavanje papirologije, spremanje i priprema hrane... Zahvaljujući ovom programu, unatrag tri godine je puno djece zadržano u obiteljima, koje su postale funkcionalnije.

Dan smo proveli u obitelji 16-godišnjeg Marka i njegove mame Lorene, koji zahvaljujući obiteljsko suradnici Majer danas bolje komuniciraju, surađuju, a Marko je, što je najvažnije, izašao iz lošeg društva, prestao konzumirati marihuanu, promijenio je školu, uči za svoje buduće zanimanje i dobro mu ide. Postao je zreliji, odgovorniji, pomaže mami, ponekad zajedno odu u kino. I Marko je upisao svoju božićnu želju na listu 94 želje, a mi smo ga u 24sata razveselili laptopom koji mu je trebao za školu, pisanje radova i praćenje nastave. Iz donacije je dobio i printer, tako da je sad potpuno opremljen za školu, a internet je u kući dobio prije mjesec dana.

- Hvala svima, jako su nas razveselili svi pokloni, ovo je jedan baš lijepi Božić - poručuju Marko i njegova mama Lorena.

S njima žive i Lorenini roditelji. Prije je u kući bilo puno svađe, nisu znali kako probleme rješavati. Marko je zapeo u lošem društvu, svaki je dan pušio marihuanu, i to toliko da više nije mogao normalno funkcionirati, prijetilo mu je i isključenje iz škole. Uz pomoć obiteljske suradnice, u godinu dana su puno napredovali i danas su, uz njezine stalne posjete, funkcionalna obitelj, a Marko mladić koji se ostavio droge i ispunjava svoje školske obaveze.

Markova priča, ispričana u 24sata, piše, međutim, i jednu novu priču. Podružnici Centra u Ulici I. G. Kovačića javila se gospođa Katarina, htjela je pomoći mladiću. Prije dvadeset godina izgubila je sina, ovisnika o heroinu, u čiji je svijet ušao u dobi u kojoj je danas otprilike Marko. Bilo joj je drago pročitati da se Marko ostavio marihuane i da nastavlja sa školom, želi postati konobar.

- Gospođa mi je rekla da nije stigla rezervirati kupnju poklona ni za jedno dijete u akciji 24sata, zato što je sve brzo ‘planulo’ pa je odlučila Marku i njegovoj obitelji pomoći mimo akcije. Kupila im je veliku zalihu hrane, koju sam im odnijela kući, s Markom se telefonom i čula, tako da je i to još jedna dodana vrijednost ove akcije - kaže Majer.

Spojila nas je s gospođom Katarinom.

- Jako me raznježila Markova priča i imala sam potrebu nešto za njega učiniti pa sam u dogovoru s obiteljskom suradnicom kupila zalihu hrane, vjerujem da će im biti od koristi. Bude li trebalo, spremna sam opet pomoći - kaže za 24sata gospođa, bivša odgojiteljica u vrtiću. Sina je izgubila kad mu je bilo 30, u paklu droge je živio punih 15 godina, od svoje 15. Ove je godine izgubila i supruga, sad je sama, i Markova ju je priča, kaže nam, trgnula iz samoće i usamljenosti.

- Teško je u nekoliko rečenica ispričati što je naša obitelj u petnaest godina sinovljeve droge sve prošla, koliko uspona i padova, liječenja po komunama u Hrvatskoj i vani, koliko je to bilo patnje i teških trenutaka. No nikad ga nismo ostavili, nikad potjerali na ulicu. Svega smo se nagledali, imali smo jako teške trenutke u tih petnaest godina. I taman kad se činilo da ide nabolje, od prve je plaće na novom poslu kupio prejaku drogu... - polako nam govori majka.

Bol je to, kaže, koja se nikad ne smanjuje, a pogotovo ne nestaje. Bol s kojom se ujutro budi i navečer liježe.

- Takvu bol razumjeti mogu samo oni koji su izgubili svoje dijete. Mi roditelji koji ostajemo više nismo živi, tek preživljavamo, dan po dan. Najbolje i najviše što možemo postići jest da nam ta bol postane svakodnevica, suputnica, jer se protiv nje nemoguće boriti - kaže gospođa Katarina i dodaje: “Zato me privukla Markova priča, kao neko svjetlo na kraju tunela. Želim mu svu sreću ovoga svijeta, da uspije, da nikad ne poklekne. Čuli smo se nakratko telefonom, rekla sam mu da se možemo i uživo upoznati, vidjeti, rekao je da bi mu to bilo drago, pa, eto, veselim se našem susretu”.

Odmah se nakon sinovljeve smrti, kaže nam, vratila na posao u vrtić, čemu su se svi čudili.

- Čudili su se što mogu raditi s tuđom djecom nakon što je moje dijete umrlo, ali mene je baš to izvlačilo iz užasa, dječji osmijesi, radost... To je bio posao koji sam voljela najviše na svijetu i dobro ga radila, moja terapija. Dok mi je sin bio živ, odnosno živio u paklu droge, često sam imala viziju njegove smrti, živjela sam s tim, što se na kraju i obistinilo. Djeca na poslu i djeca danas, djeca poput Marka, moje su svjetlo - dodaje dobročiniteljica.

A što se liste želja djece tiče, kaže nam, kad je vidjela našu objavu o tome, imala je potrebu svakom od 94 djeteta nešto kupiti.

- Ja sam gospođa u godinama i nisam, nažalost, stigla biti brza koliko i ostali, koji su želje djece rezervirali isto jutro po objavi 11. prosinca, i to u samo sat vremena. Ali sad mi je duša na mjestu, kad sam barem malo pomogla Markovoj obitelji - zaključuje gospođa Katarina.

Dječje želje na našoj listi bile su doista skromne - dečki su poželjeli “hudice”, donji dio trenirke, oni mlađi “legiće” ili autiće, djevojčice su željele lutke i druge igračke, nakit, haljinice... Jedna je djevojčica poželjela šal, kapu i rukavice, nešto što se u našim životima, s našom djecom, podrazumijeva, jedna pak igračku konja, iskreno se nadamo da su im te želje ispunjene ili da su barem na putu prema njima. Podsjetimo, poklon je potrebno poslati ili osobno donijeti na adresu podružnice Centra za djecu Zagreb, koja je bila navedena uz inicijale djeteta na listi želja. Na paket svakako treba napisati “Za dijete iz božićne akcije 24sata”, inicijale, dob i spol djeteta koji su u odabranoj “kućici” bili navedeni.

Obiteljske suradnice su nam poslale fotografije poklona koji pristižu u podružnice, a one ih dalje razvažaju djeci njihovim kućama.

- Svaki dan smo Djed Mraz, što i nas čini sretnima. Hvala svima još jednom, učinili ste našim korisnicima jedan poseban Božić, ispunili ga onim što Božić jest: ljubavlju, pažnjom, empatijom i solidarnošću - zaključuje suradnica Majer.