Za daljnji razvoj drvne industrije nužan je stabilan i predvidiv institucionalni okvir, pomak prema proizvodima veće dodane vrijednosti kroz modernizaciju i rast produktivnosti, smanjenje strukturnih i regulatornih prepreka poslovanju, investicije, kaže se u HUP-ovoj publikaciji Fokus tjedna objavljenoj u petak.
- Drvno-prerađivačka industrija strateški je važan dio naše ekonomije, s više od 30.000 zaposlenih, snažnom izvoznom orijentacijom i važnom ulogom u gospodarstvu ruralnih i slabo razvijenih područja. Od 2020.- 2024. sektor je ostvario više od 16 milijardi eura prihoda, čini oko 11 posto izvoza prerađivačke industrije, a trgovinski saldo sektora je pozitivan - u prosjeku 830 milijuna eura godišnje. Ukupni prihodi u 2024. iznose 3,6 milijardi eura, a oko 40 posto proizvodnje ide u izvoz - navode iz HUP-a.
Napominju i kako unatoč ekonomskoj važnosti i stabilnosti prihoda, ključni pokazatelji pokazuju ograničenu konkurentnost sektora. Izrazito niska proizvodnost rada - svega 44 posto nacionalnog prosjeka i 73 posto prosjeka prerađivačke industrije, pokazuje da su problemi niskih plaća i profitabilnosti strukturne, a ne kratkoročne prirode.
Iz HUP-a ističu kako analize ukazuju na mogućnost prerade dodatnih oko 800.000 prostornih metara trupaca u više razrede dovršenosti, što predstavlja značajan neiskorišteni potencijal rasta dodane vrijednosti, ali i upućuje na to kako ključni problem sektora nije količina sirovine, već njezina struktura korištenja.
Veći dio najkvalitetnije drvne sirovine, osobito hrasta i jele, kako su naveli, izvozi se u neprerađenom ili niskoprerađenom obliku. Kod bukve se, osim suhe građe, rijetko razvijaju isplativi finalni proizvodi, dok se oko 90 posto jelove građe izvozi kao svježa građa. Najveći investicijski ciklusi u proteklom razdoblju usmjereni su u parketarsku industriju, ponajprije zbog dostupnosti sirovine, dok ulaganja u proizvodnju namještaja i dizajnerskih finalnih proizvoda gotovo izostaju, navodi se.
Izražene su razlike i unutar sektora - proizvodnja papira ostvaruje najvišu produktivnost, investicijski intenzitet i plaće; prerada drva je najranjiviji segment s gotovo nultom profitabilnošću, dok proizvodnja namještaja, unatoč najvišem stupnju prerade ima najveći potencijal rasta dodane vrijednosti, ali i najviše strukturnih ograničenja, kaže se u Fokusu tjedna.
U HUP-u smatraju kako bez promjene poslovnog modela usmjerene na modernizaciju, digitalizaciju, rast produktivnosti i razvoj proizvoda veće dodane vrijednosti, drvno-prerađivačka industrija ne može dugoročno očuvati konkurentnost ni zaposlenost.
Razdoblje do 2028., kako su kazali, ključno je jer označava završetak postojećeg ugovornog i institucionalnog okvira prodaje drvne sirovine te početak novog razvojnog ciklusa u kojem će se definirati kriteriji pristupa sirovini, duljina ugovornih odnosa i razvojni prioriteti sektora. Za poduzetnike je to presudno jer su ulaganja u modernizaciju i povećanje stupnja finalizacije kapitalno intenzivna i dugoročnog karaktera, a neizvjesnost oko pravila nakon 2028. izravno povećava investicijski rizik i odgađa donošenje odluka, čime se produbljuju postojeći strukturni problemi sektora.
- Ključni preduvjeti za daljnji razvoj drvno-prerađivačke industrije su stabilan i predvidiv institucionalni okvir, stabilnost opskrbe sirovinom, snažniji investicijski poticaji te intenziviranje tripartitnog dijaloga između države, poduzetnika i sindikata - ističe se u Fokusu tjedna.