Hitna medicinska služba jedina je žurna služba čiji djelatnici od 1998. nemaju beneficirani radni staž, kazali su predstavnici Strukovne udruge zaposlenika hitne medicine, Hrvatskog sindikata hitne medicine, Sindikata Zajedno, Sindikata zaposlenika u zdravstvu Hrvatske i udruge Hitna uživo 194, koji su u četvrtak u 12 sati prosvjedovali pred Nacionalnom sveučilišnom knjižnicom. U isto vrijeme tamo se održavala sjednica Vlade.
- Ovo nije igra, 27 godina borimo se za beneficirani staž. Sramotno je da nas je odbila ona služba koja to nije trebala, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, koji je čak i elaborat poništio, sve ono što smo vrijedno radili. To je sramotno od naše službe, nisu tražili elaborat za druge službe nego su ga nama poništili. Iza toga stoji jedna osoba koju smatramo najveći krivcem, Maja Grba Bujević, tražimo i njenu ostavku - rekao je Danijel Šota, predsjednik Sindikata Hitne pomoći. Zahvalio je svima koji su došli i svim sindikatima koji su ih podržali, vatrogascima, policiji, bajkerima, javnosti...
Dodao je kako je ovo njihov drugi pokušaj, prije tri godine prvi put su izašli na ulice i okupili se na Markovom trgu.
- Zakon je gotov i u njemu stoji da imamo beneficirani staž. Mi tražimo samo ono što zaslužujemo. Uvažavajući da policija i vatrogasci i svi ostali imaju beneficirani radni staž i neka ga imaju, ali ga treba dobiti i Hitna služba - rekao je Šota.
Sanda Alić iz Sindikata Zajedno kazala je da neće odustati dok Vladino "ne" beneficiranom radnom stažu za "hitnjake" na postane "da" jer "hitna je bitna".
- Govore da se trebaju pisati pusti elaborati, osnivati radne skupine, sve smo to napravili i opet su rekli ne. Ovo su ljudi koji spašavaju tuđe živote, ljudi koji gledaju smrti u oči, koji gledaju najstrašnije scene, koji nam pomažu kada smo najranjiviji i kada su nam najpotrebniji hitnjaci su tu. Ako je netko zaslužio beneficirani radni staž, to su oni. Premijeru Plenkoviću ne oslanjajte se na svoje salonske savjetnike, slušajte što vam govore ljudi koji su došli s terena, koji su na prvoj crti, ne oslanjajte se na one koji samo čuvaju svoje fotelje i krivo vas brifiraju - rekla je Alić.
Martin Komes iz Sindikata zaposlenika u zdravstvu Hrvatske rekao je da su se okupili kako bi poručili da je dosta.
- Mi smo djelatnici Hitne pomoći. Mi smo ti koji prvi dolazimo kada je najteže. Dok vi spavate mi radimo, dok vi sjedite u toplim uredima, mi trčimo, reanimiramo, nosimo ljude po stubištima, po mraku, ledu, snijegu... S adrenalinom i odgovornošću većom nego svi drugi mogu zamisliti. Borimo se s vremenom jer svaka sekunda nekad odlučuje. Za nas ne postoji rutinski dan, svaki poziv može biti onaj koji odlučuje između života i smrti, svaka lokacija nam je nepoznat teren. Naš posao nije samo fizički težak, on emocionalno razara, mi ne nosimo samo nosila, nosimo slike i mirise, zvukove i lica svih onih ljudi koje smo pokušali spasiti. Te slike ne ostaju na mjestu intervencije, one idu s nama, uđu nam pod kožu, u misli. Kad se sirene stišaju i kada se vrata smjene zatvore one ne nestaju, nosimo ih kući, u tišini, kad san ne dolazi na oči. A što mi dobivamo zauzvrat? - upitao je Komes te dodao kako, osim beneficiranog staža, nemaju ni dodatne psihološke podrške, realnog priznanja za težinu svog rada kao ni sigurnosti da će sustav stati iza njih ako nešto krene po zlu.
- Godinama slušamo samo obećanja, papiri putuju, sastanci se održavaju, a mi godinama radimo u istim uvjetima. Naša žrtva ne smije biti nevidljiva, naš rad zaslužuje poštovanje - kazao je.
Dražen Jović iz Nezavisnog hrvatskog sindikata obećao je pomoći otvoriti vrata kako bi se svi njihovi zahtjevi usvojili jer oni to stvarno zaslužuju.
Natalija Car iz Primorsko-goranske županije istaknula je kako njihov posao ima "cijenu" koju plaćaju vlastitim zdravljem.
- Svaki dan i svaku noć kad zazvoni telefon 192 mi krećemo. Krećemo bez pitanja, bez straha jer znamo da tamo netko čeka baš nas, netko kome je to možda jedina prilika da preživi. Ostavljamo sve, svoju obitelj, svoj ručak, svoj san i krećemo. Radimo posao koji iscrpljuje i tijelo i dušu, vidimo stvari koje mnogi ne bi mogli podnijeti nijednom, a mi ih živimo svakodnevno. Dok drugi spavaju mi vozimo, dok drugi odmaraju mi nekome trčimo. Mi smo Hitna medicinska pomoć, ali danas smo mi ti koji traže pomoć. Radimo u smjenama od 12 i više sati bez dovoljno odmora, bez dovoljno ljudi, bez dovoljno razumijevanja. Radimo s ljudskim patnjama svaki dan, vidimo smrt i to zauvijek ostaje s nama koliko god vam djelujemo jaki, brže se trošimo. Kad nas sustigne taj sav stres i bolovi u leđima, sustav nam okrene leđa. Mi nemamo beneficirani radni staž i kažu nam da nemamo pravo na ranije umirovljenje - rekla je Car te pročitala kakva radna prava imaju djelatnici Hitne medicinske službe u drugim europskim državama.
- U Hrvatskoj, dodaci na smjene na osnovicu od jedva 1000 eura bruto, ništa što može nadoknaditi godine izgubljenog zdravlja i snage. Mi tražimo pravdu, tražimo da se naš rad prepozna kao ono što jest, rad u izvanrednim uvjetima. Vrijeme je da se i nas, djelatnike Hitne medicinske pomoći prizna kao ono što jesmo, vitalna žurna služba za ovu državu - kazala je.
Svjetlana Brenko, medicinska sestra iz pulske ispostave Nastavnog zavoda za hitnu medicinu Istarske županije ispričala je kako je tekla izrada Nacrta Zakona o Hitnoj medicinskoj službi koji nikad nije ugledao svjetlo dana.
- Tražili smo beneficirani radni staž, prije tri godine smo imali prosvjed na Markovom trgu. Nakon toga rekli su nam da napišemo nacrt zakona. Napisali smo, mi nestručni, ja medicinska sestra sa kolegama, ne znajući što pišemo, ali znali smo što nam treba. Onda su rekli da ne može tako, da moraju osnovati radnu skupinu. Pa se osnovala radna skupina, mi smo dolazili iz cijele Hrvatske u Zagreb, u ministarstvo na sastanke, pisali, predlagali, sve o svom trošku. Na kraju taj Nacrt zakona stoji negdje u ladici. Prošli ministar nam je svašta obećavao, otišao je, došla je ministrica koja kaže da nam to ne treba jer svi drugi rade isti posao kao i mi. E pa draga ministrice, nama to i te kako treba jer ne radimo posao kao drugi, u bolničkim uvjetima, uz krevet pacijenta, mi radimo većinu našeg vremena na koljenima, na cesti, na plaži... - rekla je.
Postavila je pitanje i ravnateljici Hrvatskog zavoda za hitnu medicinu Maji Grbi Bujević.
- Bi li ona sa 65 ili 67 godina kleknula zajedno sa mnom i reanimirala čovjeka na 5. katu i nosila svu opremu i čovjeka reanimiranog s 5. kata u svojim rukama? - upitala je Brenko.
Voditelj Odjela saniteta u Sindikatu "Zajedno" Vladimir Markuš obratio se prosvjednicima u ime djelatnika saniteta koji su sastavni dio obitelji Hitne medicine.
- Sanitet i Hitna medicina su do 1998. ostvarivali to pravo. Kada su nam uzeli naše pravo nisu trebali elaborati, radna povjerenstva i komisije. Uzeli su naše pravo preko noći, jednim potezom pera. Sada kad tražimo to pravo natrag, treba pisati elaborate, treba osnivati povjerenstvo... Ljudi koji sjede u povjerenstvu i donose odluku o tome nemaju u tom poslu iskustva ni staža jedne minute. Svi koji imaju beneficirani radni staž ga i trebaju imati, ali smatramo da ga zaslužujemo i mi jer smo jedina žurna služba koja ga nema - rekao je Markuš.
Hitnjacima su podršku dali i bajkeri.
- Sami znamo koliko ste nam puta pomogli na cesti. Ni sam ne znam koliko puta sam "flisnuo" i koliko su me puta "skupljali". Imam kćer koja ima dijabetes, jedan sat u noći, žena i ja joj ne možemo pomoći. Pomogli su joj, ona je ovdje zbog vas. Da nije bilo vas, ne bi bilo ni mene. To je poziv, od nas običnih ljudi radite građane i mi se zbog vas osjećamo kao ljudi. Punu podršku imate od nas - rekao je Tomislav.
-