Obožavatelji Marka Perkovića Thompsona najvećim dijelom bili su oduševljeni produkcijom koncertnog spektakla priređenog na sinjskom hipodromu za planiranih 150 tisuća posjetitelja. Oprema koja je pratila glazbeni dio na pozornici, što vizualnim, što zvučnim efektima, nije kaskala za zagrebačkim standardom ni milimetra. Baš kako su organizatori i najavljivali.
POGLEDAJTE VIDEO:
Ipak, nakon spektakla u Zagrebu, gdje su se javljali nezadovoljni ugostitelji koji se nisu uspijevali naplatiti u planiranom obujmu zbog nedovoljno prodanih piva, vode i sendviča, u sinjskom scenariju potpuno druga priča. Barem što se tiče hrane i pića. Malo tko se među onima koji su pekli janjce, prasce i ćevape nadomak hipodroma žalio ili je bio nezadovoljan prodajom, a frižideri s rashlađenim pićima naočigled su se praznili munjevitom brzinom. A i cijene su bile pristupačnije. Zagrebačke pogreške poput pive od sedam eura ovdje si nitko nije priuštio.
U zoni samoga koncerta, gdje je organizator na čelu s timom MPT-a vodio glavnu riječ, rasprodalo se kompletno piće. Konobari koji su se itekako naradili za satnicu od 16 eura nisu se morali zadržavati "na terenu" kako bi se napravila inventura jer se nije imala raditi inventura čega. Ipak, drame nije nedostajalo. Kako doznajemo od zaposlenika na koncertu koji su za potrebe ispomoći dolazili organiziranim autobusnim prijevozom iz Zagreba. Bilo ih je preko 100, a prve neugodnosti doživjeli su oko 17 sati na dan koncerta.
- Ljudi su postajali gladni, a poslodavac nam je pripremio samo sendviče. I pokazat će se da ih je pripremio u nedovoljnoj količini jer smo pet sati prije početka svirke ostali bez njih. Na hipodrom smo ušli već oko podneva i počinjali s poslom. Rekli su nam kako ne smijemo piti ništa osim vode i da nam je dovoljno popiti maksimalno pet bočica od pakiranja 0,5 litara negazirane vode. Pa to je bila prava katastrofa jer koliko se god nekome čini 2,5 litara vode dovoljno kroz dan, to nije ni približno dovoljno dok radite okruženi desecima tisuća ljudi, probijate se kroz gužvu, nosite im narudžbe - govori nam jedan od zaposlenih na sinjskom spektaklu.
Radio je, kaže, u parteru. Na početku ga je šokirao pristup prema radnicima. Naime, plaćalo se isključivo karticama. Ništa niste mogli kupiti za gotovinu. Premda se u VIP zoni, kako nam je ispričao pak drugi konobar, moglo plaćanjem na kartice osoblju ostaviti napojnica, u dijelu partera na uređajima za naplaćivanje, tvrde momci, te opcije nije bilo. Ili im je nitko nije pokazao.
- Bilo je gostiju koji su nam davali po 10 ili 20 eura bakšiša, no čim bi to primijetili ovi koji su nas nadgledali, priredili bi nam neugodne scene. Nekoliko momaka odvukli su sa strane i vrlo im agresivno objašnjavali kako ne smiju zadržati taj novac kao neki oblik nagrade za svoj rad. Bilo je toliko neugodno da mi je došlo u jednom trenutku da se pokupim i odem usred smjene - potreseno priča mladić.
Zanimljiva je priča s napojnicama i u VIP zoni gdje su, pričaju nam konobari, po naglasku lokalci, objasnili da će im se napojnice obračunavati uz isplatu honorara, jer su svaki radili na svoju šifru pa će se točno znati koliko je koji dodatno utržio bakšiša.
Nakon dva sata ujutro, kad su bili gotovi s poslom, uputili su ih prema autobusima koji su ih vozili za Zagreb. Ali i ondje je nastao show.
- Budući da su autobusi bili na parkingu kojemu je jedan od dva izlaza zagradio kamion koji redovito koristi taj prostor za svoje potrebe, a na drugom zbog svih ostalih vozila nisu mogli proći, čekali smo do iza šest ujutro u autobusu. I dalje gladni i dalje žedni. Autobusom su nas vozili prema Zagrebu državnom cestom i tek smo se na autoput priključili kraj Svetog Roka. Vjerojatno su prometnice prema Dugopolju bile zakrčene, ali bilo je teško proći i Knin, u kojemu se slavila 30. godišnjica Oluje i gdje je prolazio kompletan državni protokol.
Iz tvrtke Lioness Top Events Crew, koja je osnovana lani te koja je odradila usluživanje i na dva lanjska Thompsonova koncerta, u Dugopolju i u Imotskom, kao i ovogodišnje zagrebački i sinjski, vrlo su opušteni po pitanju groznih uvjeta u kojima su im konobari radili. Gospodin, kako je sam sebe oslovio kontakt iz Lioness Top Events Crew, kao kakav feud samo govori da su konobari sami pristali raditi za 16 eura po satu, da im ne plate vrijeme koje su se vozili iz Zagreba do Sinja i natrag, kao i da se njih ne tiče što ljudi nisu imali ikakav, a kamoli topli obrok unutar dogovora.
- Oni su potpisali ugovore i ja sažalijevam njih što su zapeli u autobusima satima, što su u Zagreb stigli tek popodne umjesto 7-8 sati ranije. Ali ja kao ugostitelj odbijam za to preuzeti odgovornost. Sami su na sve pristali. Znali su da idu raditi negdje gdje obrok nije uključen. Ponavljam, sažalijevam ih, ali to ništa nije do mene. To je gužva. Mi nemamo s tim ništa - govori gospodin iz Lioness Top Events Crew.
Jako se uzrujao kad smo počeli propitkivati o tome zašto su konobarima izričito zabranili uzimati ikakve napojnice.
- Nema napojnica. Konobari su bili plaćeni 16 eura za sat i smatramo da je to i više nego dovoljno. Nema napojnica. To je naš standard. Koga smo uhvatili da prima gotovinu, odmah smo ga udaljili s radnog mjesta. Bilo je takvih nekoliko slučajeva - govori gospodin.
Pitali smo ga i je li zadovoljan zaradom, jesu li južnjaci popili više od pola milijuna okupljenih u Zagrebu. To mu je sve poslovna tajna. Ali ne taji da ga odveć izmučeni gladni i žedni mladići koji žele zaraditi pošteno koji euro više osobito diraju. On je, prema svojim riječima, ispoštovao sve što je na papiru. A papir trpi sve i svašta. Ljudskost pak nije papir.
No konobari s kojima s pričali rekli su nam i da su iz osiguranja upozoreni da će "polomit' ruke onome koga vide da uzima papirnate novce", pa su tako morali odbiti i one koji su im htjeli dati napojnicu, pa i one koji su ih htjeli počastiti pićem.
- Sigurno bi bilo više od 200 eura bakšiša sinoć - zaključuje naš sugovornik.