Prije dva dana BBC je objavio kako ima dokaze o tome da su izraelski vojnici gađali snajperima palestinsku djecu u Gazi. Izraelci su navodno gađali u prsa i glavu, a preko 60 posto djece ubijeno je fatalnom preciznošću.
Ovo otkriće naslanja se na lanjski izvještaj New York Timesa o istoj temi, kao i na upozorenja američkih i britanskih liječnika koji su otkrivali prave razmjere humanitarne krize i ratnih događanja u Gazi.
U dvije godine rata u Gazi je ubijeno preko 18 tisuća palestinske djece. Svakoga dana, upozorila je nedavno direktorica UNICEF-a Catherine Russel, ubija se cijeli razred djece.
Otimanje djece
Istovremeno, ruski dronovi sravnili su prije tri dana dječji vrtić u Harkivu, kao što su gađali dječje vrtiće i igrališta tijekom trogodišnje agresije na Ukrajinu, a ruska povjerenica za djecu Maria Lvova-Belova u jednom intervjuu opisala je svoje napore u preodgajanju silom otetog ukrajinskog dječaka, odnosno opisala kako mu je ispirala mozak da bi počeo razmišljati ruski.
Prije dvije godine Međunarodni kazneni sud izdao je uhidbeni nalog za Lvovu-Belovu, kao i za Vladimira Putina, zbog otmice dvadeset tisuća ukrajinske djece iz okupiranih područja Ukrajine.
Ovo su genocidni ratovi. I usmjereni su protiv djece.
"Druga najjača armija na svijetu vodi rat protiv ukrajinske djece", kazao je danas Volodimir Zelenski, komentirajući najnoviji napad na dječji vrtić u Harkivu.
Prema procjenama UNICEF-a u Ukrajini je svakog tjedna ubijeno ili ranjeno 16 djece. U Gazi je situacija neusporedivo gora.
Zašto su djeca postala mete genocidnih ratova u Ukrajini i Gazi?
Ubijanje budućnosti
Ne samo zbog oblika ratovanja koji se svodi na razaranje gradova i čitavih teritorija. Ne samo zato što su djeca najranjivija i najosjetljivija za moderne taktike ratovanja koje idu prema uništavanju urbanih područja i nasumičnom gađanju dronovima. Ne samo zato što su djeca bespomoćna u akcijama etničkog čišćenja teritorija.
Već zato što ubijanje djece ili njihovo otimanje i preodgajanje znači ubijanje budućnosti nacije i naroda.
A to je onda genocid u pravom smislu riječi.
Namjerno ubijanje djece snajperima u Gazi može se smatrati jednim od najgorih genocidnih oblika ratovanja nakon Drugog svjetskog rata. Brojna svjedočenja otkrivaju metode kojima su se izraelski vojnici služili u svom iživljavanju nad stanovnicima i civilima Gaze.
U istu kategoriju može se svrstati i rusko etničko čišćenje dvadeset tisuća ukrajinske djece, njihovo preodgajanje i vjerojatno buduće korištenje kao vojne sile u prolongiranom ratu u Ukrajini kojeg Putin očito nema namjeru zaustaviti.
Moderne armije?
Sve to događa se u armijama koje se vole nazivati modernima, u zemljama koje se smatraju europskima, u državama koje se vole proglašavati demokratskima, u vojnim strategijama koje bi trebale biti moderne, pa čak i u režimima koji uvjeravaju svijet da se bore protiv nacizma (kao Putin u Ukrajini) ili inspiraciju crpe iz tragičnih uspomena na nacizam.
Pa se metode njihovih vojnih pohoda sve češće uspoređuju s onim nacističkim.
"Djeca nisu kolateralne žrtve, nisu vojnici, ona su samo djeca", izjavila je direktorica UNICEF-a za zaštitu djece Sheema Sen Gupta.
Nisu kolateralne žrtve
I to je uvelike točno. Djeca nisu samo kolateralne žrtve. One su direktne žrtve genocidnog rata, oni su meta i cilj snajpera, dronova, granata. I prema njima se armije sve manje odnose kao prema slučajnim, usputnim žrtvama, a sve više kao primarnom cilju kojeg treba eliminirati. Na ovaj ili onaj način.
Namjerno se granatiraju vrtići, namjerno se snajperima ciljaju djeca, namjerno se kidnapiraju djeca, namjerno se ruše građevine u čijim ruševinama nestaju djeca.
Jer se time eliminira budućnost neke nacije.
Tako izgledaju ratovi 21. stoljeća.