Vladimir Šeks i ja tridesetak smo godina u hrvatskom javnom prostoru. On bliže vrhu, ja bliže dnu. Zbog te udaljenosti, nikad se nismo susreli u nekom intervjuu, Šeks jednostavno nikada nije htio govoriti za novine u kojima sam ja htio pisati. Sreo sam ga prije nekoliko mjeseci na promociji knjige Drage Hedla. Rukovali smo se.
Nekoliko dana ranije redakciji 24sata je poslao pismo, komentar na moje napise o njemu, protkano s dosta ironije.
"Vi pišete da sam ja Mefisto", kazao mi je.
."Pa da" rekao sam, pisao sam da ste Mefisto. "I Kayser Soze, demonski lik iz Usual Suspects. Ali, pisao sam i da ste briljantan um, izuzetno načitan čovjek. Sjećam se kako ste Zorana Milanovića, koji nije mačji kašalj, u Saboru polemički savladali citirajući Nove Rajnske Novine Karla Marxa, citatom prema kojemu je tajna duh birokracije..."
POGLEDAJTE GALERIJU:
Šeks je na kompliment bio jednako ravnodušan kao i na kritiku. Bio je u jednom od onih svojih katatoničnih stanja; za njega vele da ga nitko nije vidio pijanog, ali ni trijeznog...
MIslim da mu je to agregatno stanje pomoglo da preživi komunizam i sve one kasnije prozivke za Udbu - "Sovu" i te stvari...
"Znate", nastavio sam, "mislim da je komunizam, besmislenim iživljavanjem nad vama, proizveo, posve nepotrebno, opasnog protivnika. Iz čista mira. Nepotrebno."
Šeks je naime ozbiljno shvatio liberalizaciju 1971., prije sloma Proljeća, pa se zamjerio Udbi zbog kontrole pisama. Od onda do 1991. bio je u raljama Službe.
"Ja sam", rekao je Šeks, "bio uvjereni komunist i Jugoslaven. Ali stvarno su me gazili, a s tim gaženjem su nestala i stara uvjerenja..."
Šeks je bio majstor procedure, nomotehnike, fiškalskih, poslovničkih i političkih smicalica, vjerojatno najsposobniji protivnik svojih bivših suputnika, komunista koji su postali esdepeovci. Na tako vješt način je skrojio izborne jedinice i izborne zakone, da je HDZ pod njim bio nesavladiv. Srećko Jurdana je pojam "gerrymandering" preveo na hrvatski kako "Šekimandering".
Bilo mi je drago da je Šeks potvrdio moju intuitivnu spoznaju, o neprijatelju režima koji nije postojao nego je proizveden iz čista mira. Nakon toga je nastavio pričati priču o 1971-oj, ali ti je već tema za neki novi tekst. Demokracija, kako god manjkava bila, ipak ne proizvodi ovakve protivnike.