Kasno ljeto i jesen najljepši su dani za našega predsjednika. Tad konačno ima što raditi. Nije zatvoren na Pantovčaku dok mu jeleni lopatari bježe s imanja, već je na zraku. Ili u šatoru, ali nema veze, na terenu je i čini ono što najbolje zna - kontrolira kvalitetu hrvatskih proizvoda.
Nakon berbi grožđa, maslina i mandarina došao je red i na pršut. Ne na branje, već na kušanje. U Tinjanu je bio na otvorenju 17. sajma istarskog pršuta. Taj je datum odavno podcrtao u kalendaru. Žao mu je što ga ne zovu kao suca, pronašao bi on vremena, ali, eto, tako je to kad si predsjednik, nitko te ne uzima za ozbiljno. Ali iskoristio je posjet kako bi dao svoj sud o tome kako se radilo prošle godine.
Premda je tijekom predsjedničkog mandata posjetio brojne fešte i gastro manifestacije, petak u Tinjanu ga je iznenadio. Navikao je na manje šnite, oskudne, rekao bi Zoki, no dobio je kapitalca. El presidente je bio u čudu, nije znao što bi s tim, no njegove grimase, osmijeh i neuobičajeni položaj tijela otkrili su da je zadnji put bio tako oduševljen i iznenađen od ulaska plamenog jazavca u njegov vokabular.
Opa, je l’ skidaš ti ono bijelo...
Ne? Super, ni ja...
Je l’ stane taj komad na jednu šnitu crnog kruha?
A sad ozbiljno... Što se prožima? Ma nek’ se prožima, daj ti još jednu šnitu!